Bijeli papir na četiri dijela

Teško je sa sigurnošću reći je li to što bi Đuro Đaković preuzeo Ingru dobar ili loš potez. Da u Hrvatskoj postoji praksa provedbe i objavljivanja SWOT analiza, lakše bi bilo postići konsenzus.

Onuda Đuro Đaković Holdinga za preuzimanje posrnule i na korak od stečaja udaljene Ingre izazvala je iznenađenje i oprez u poslovnoj, investicijskoj i političkoj javnosti. Očito je da iza neočekivanog načina spašavanja Ingre stoji Vlada ili, preciznije, Ministarstvo gospodarstva na čelu s prvom potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem.

Prema ideji koja bi Đuru Đakovića (u kojem je država, dakle porezni obveznici, dioničar s 40-ak posto) stajala do 80 milijuna kuna pri isplati sadašnjih dioničara teško je jednoznačno se odrediti. Jesmo li se i na ovome mjestu zauzimali za više državnog intervencionizma? Jesmo. Je li to potez u tom smjeru? Čini se da jest. Je li jedan od iznesenih argumenta jačanje položaja hrvatskih tvrtki na izvoznim tržištima? Jest. Bi li u slučaju Ingrina stečaja austrijska banka za ‘kikiriki’ postala vlasnica Ingrina kamena oko vrata – zagrebačke Arene? Bi.

S druge strane, zašto bi Ingrini dioničari, među kojima je mnogo onih koji su donosili ili odobrali pogrešne poslovne odluke, ipak strpali u džep sasvim pristojne iznose za dionice koje bi u slučaju pokretanja stečaja za nekoliko dana trebale postati bezvrijedne? Istina, to nije fer. Njima gotovina, a dioničari Đure Đakovića rizik pripajanja i iznutra već prično načete Ingre.

Možda je namjera preuzimanja Ingre odličan poveć da se na hrvatsku medijsku, poslovnu i političku scenu uvede SWOT analiza. Većina biznismena zna o čemu je riječ (imamo je i mi u Lideru od prvog broja kad analiziramo nekog od malih poduzetnika). Uzme se komad papira, povuče okomita crta pa vodoravna. U gornji lijevi kut upiše se riječ ‘snaga’. U gornju desnu kuću upiše se ‘slabosti’, u donju lijevu četvrtinu ‘prilike’, a u donju desnu ‘opasnosti’.

I onda subjektivnom metodom upisujete što je snaga, a što slabost, što prilika, a što opasnost neke pojave ili situacije.

Od Uprave Đure Đakovića (i Ministarstva gospodarstva) treba zahtijevati da javnosti podastre takvu analizu. To vrijedi i za sve druge aktualne pojave ili situacije: od sudbine Dine i Diokija, brodogradilišta, TŽV-a Gredelj do pelješkog mosta, ali i zakonskih prijedloga koji se ‘štancaju’ u radionicama Kukuriku vlade.

Primjerice, sad se iz Vlade čuju optužbe da obnova fasada, kao strateški pravac buđenja nacionalne ekonomije, zapinje na projektantima i građevinarima koji nemaju znanje o energetskoj učinkovitosti. Da se napravila SWOT analiza, vjerojatno bi se taj problem unaprijed shvatio kao slabost i opasnost. Jednako kao i saznanje da se lokalne zajednice protive gradnji elektrana u svom susjedstvu. Dobro jutro!

Ili utjerivanje plaćanja doprinosa od poslodavaca. Ministarstvo financija ponosno je što se doprinosi sad uredno plaćaju, ali za uplaćene su iznose, prema svemu sudeći, narasli međusobni dugovi poduzeća.

Umjesto SWOT analize predlagatelji puštaju samo argumente o snazi i prilikama svojih poteza. Protivnici pak gledaju samo slabosti i opasnosti. Dobro je ako su i jedni i drugi prije toga napravili SWOT analizu (koja je, inače, najjednostavniji i prema mnogim stručnjacima nedovoljan alat za kompleksne odluke), a u javnost puštaju samo dijelove. Katastrofa je ako se o desecima i stotinama milijuna kuna (uglavnom poreznih obveznika) odlučuje samo na temelju intuitivne i nekritičkog prihvaćanja ideja koje su nekomu u Vladi prve pale na pamet.

Na kraju krajeva, čak i i PR-ovcima bilo jednostavnije. U ova luda i teška vremena svakomu mora biti jasno da nema rješenja koja nemaju i loše posljedice za pojedine ‘stakeholdere’. Važno je dokazati da će korist biti veća od štete, da su prilike izglednije od rizika. Uvođenje SWOT analize kao oblika iskrenoga komuniciranja bila bi i pretpostavka za postizanje toliko prizivanoga konsenzusa.

Naravno, da bi se na osnovi SWOT analize moglo odlučiti, trebao bi postojati jasan redoslijed prioriteta. Na primjeru Đure Đakovića i Ingre to bi značilo unaprijed znati je li važnije stvoriti pretpostavke za veći izvoz ili je važnija pravda prema kojoj dioničari ne bi trebali dobiti novac za bankrotiranu Ingru. Ili je prioritet sačuvati radna mjesta u Ingru? Ili je važno da Arena ne dospije jeftino u ruke austrijskih bankara? Kad bi Vlada imala svima jasan i uvjerljiv program, onda bi SWOT analize pale na plodno tlo.