Otkup grožđa

Zbog smanjenja poslova od ožujka je od 30 do 50 radnika na čekanju uz 80 posto plaće. No zbog ugovora s ruskim Promenergokomplektom direktor Vladimir Hristov počinje vraćati dio radnika.

Za razliku od 2011., koju je karlovački Adriadiesel unatoč krizi u brodogradnji završio pozitivnim financijskim rezultatom zahvaljujući poslovima za ruske nuklearne elektrane, prvo polugodište ove godine, kaže direktor Vladimir Hristov, mnogo je lošije zbog drastičnog pada narudžbi.

Naime, prošle su godine isporučena 24 pomoćna brodska motora, a ove su u izradi samo tri za Uljanik i četiri za američko brodogradilište Halter Marine. Međutim, oni zbog svojih problema odgađaju preuzimanje, pa tako i plaćanje. Hristov ipak vjeruje da će nedavno odobrena državna jamstva pomoći Uljaniku da dijelom kredita plati Adriadiesel 400-tinjak tisuća eura dosad uloženih u te motore i da će predstavnici Halter Marine doći u Karlovac na ispitivanje i preuzimanje naručenih motora.

Zbog takve situacije od ožujka je od 30 do 50 radnika na čekanju uz 80 posto plaće, ali za njih će biti posla s obzirom na to da je potkraj travnja s ruskim Promenergokomplektom ugovorena gradnja novih triju motora iz kompleta dizelskih generatora za četvrti blok ruske nuklearne Rostovskaje pokraj Volgodonska. Taj ugovor vrijedan 10-ak milijuna eura uz motore s Adriadieselovim brendom i tipskom oznakom Adria 40 uključuje isporuku generatora Končar-GIM-a te crpke Croatia pumpi.

• Već smo pokrenuli proizvodnju nekih pozicija za te DGS-ove. S intenziviranjem posla na njima počet ćemo vraćati dio ljudi s čekanja.

Nitko to ne voli reći naglas, ali mnogi se u Hrvatskoj pitaju hoće li ekonomski problemi u Španjolskoj i Grčkoj pomoći hrvatskoj sezoni. Koliko god nezahvalne bile takve paralele i koliko god turistički radnici opravdano inzistirali na tome da sezone ovisi o mnogim drugim čimbenicima više nego o problemima drugih, to je pitanje opravdano.

• Ne želim se upuštati u prognozu uspješnosti sezone drugih zemalja. To ne bi bilo korektno, ali ne treba biti prevelik stručnjak kako bi se reklo da stanje u obje zemlje ne ide u prilog njihovu turizmu. To pokazuju i rezultati proteklog dijela godine – rekao je ministar turizma Veljko Ostojić.

Kutjevo je ove godine osvojilo zlatne medalje za Graševinu ledeno vino berba 2009. i vino Maximo Bianco berba 2010. svjetskoga vinskog časopisa Decanter na međunarodnom sajmu vina Concours Mondial u Bruxellesu. Prošle je godine kompanija izvezla 2,1 milijun litara, što je 55 posto hrvatskog izvoza vina. O planovima za ovu godinu razgovarali smo s predsjednicom Uprave.

• Osvajanje nagrada na međunarodnim ocjenjivanjima vina najbolja je referenca kvalitete naših vina. Imamo blagu tendenciju rasta prodaje u ovoj godini. Mora se uzeti u obzir i sadašnji trend u promjeni strukture prodaje vina. Od kraja 2010. postupno se mijenjaju navike u potrošnji stanovništva s trendom manje kupnje i konzumacije vrhunskih vina, a sve više kvalitetnih i cjenovno niže pozicioniranih. Novonastali trend je ponajviše uvjetovan financijskom krizom i smanjenom kupovnom moći stanovništva. Tekuća godina je za plasman vina na tržište mnogo zahtjevnija jer se zbog smanjene potrošnje dogodio ukupni pad tržišta.

Kutjevo kroza sve aktivnosti na domaćem i inozemnom tržištu radi iskorake u prodaji i plasmanu vina, gdje smo posebno vezani uz sortu graševina, koja u kutjevačkom vinogorju daje najbolje svjetske rezultate u svim kategorijama vina te je ujedno i najzastupljenija sorta u ukupnoj hrvatskoj proizvodnji s udjelom od 23 posto. Uza sve spomenute nepovoljne uvjete, na domaćem tržištu Kutjevo bilježi blagi rast prodaje u odnosu na prethodnu godinu.

• Veći dio naše prodaje odnosi na zemlje Cefe i intenzivno radimo na otvaranju novih tržišta. Tako smo ove godine svoju prodaju u znatnoj mjeri unaprijedili na području Njemačke, Danske, Belgije i SAD-a, a u pregovorima smo s partnerima na području Poljske i azijskih zemalja, uključujući Kinu. Naše izvozne namjere potvrđuju i ulaganja u vinogradarsku i vinarsku proizvodnju, koja unatrag nekoliko godina premašuju 86 milijuna kuna. Materijalnim resursima upravlja se tako da se planira njihova dostatnost, pravovremena raspoloživost, nadzire se njihova djelotvorna upotreba te se kvalitetno održava infrastruktura.

• U prošloj godini Kutjevo je dodatno otkupilo više od 400 tisuća kilograma grožda od 60-ak vinara jer smo uz otkup redovnih ugovornih količina otkupljivali i grožđe od svojih kooperanata koji su proizveli veće količine kao i vinogradara s kojima nemamo ugovorenu proizvodnju. Kutjevo se mora pridržavati standarda i propisa Europske unije, koji dozvoljavaju prinos od osam tona po hektaru, a ne 12, 13 ili više tona kako je bio slučaj prethodnih godina. Uvjereni smo da kooperanti koji će poštovati standard kvalitete grožda i koji su upoznati s europskim normama proizvodnje mogu računati na dobru suradnju s Kutjevom i ove godine.

U njima se traže rješenja koja su do jučer bila rezervirana za znanstvenofantastične filmove u kojima se pojavljuju letjelice, automobili i druga prijevozna sredstva koje prosječan čovjek još ne može zamisliti u današnjici. Nije pritom riječ samo o najsigurnijim automobilima poput švedskog Volva, japanskog Priusa i njegovih klonova koji voze na električnu energiju i baterije ili pak Citroenovim svjetlima koja ‘traže’ cestu i u zavojima.

Stručnjaci su otišli mnogo dalje. Tako je, primjerice, Communication Consortium (C2C-CC) svjetskoj javnosti prvi put predstavio svoj komunikacijski projekt neovisan o proizvođaču ili modelu vozila. Njemački Opel bio je domaćin tog predstavljanja održanoga u GM-ovu Dudenhofen Testzentrumu u Njemačkoj. Glavni cilj razvoja novih General Motorsovih, odnosno Opelovih komunikacijskih sustava C2C (‘car-to-car’ ili ‘vehicle-to-vehicle’) bio je sprečavanje nezgoda upozoravanjem vozača o mogućim opasnostima koja mu prijeti od drugih vozila. Automobili opremljeni tom tehnologijom mogu međusobno ‘komunicirati’ i razmjenjivati informacije, primjerice o lokaciji i brzini. Vozači tako mogu biti unaprijed obaviješteni o tome da je drugo vozilo zaustavljeno na mjestu koje je teško ili nemoguće vidjeti ili da ulazi na raskrižje na kojem su i sami.

• Vožnja je složena aktivnost. Znati gdje je drugo vozilo i kuda se kreće može biti jednako važno kao i kontrolirati vlastito vozilo. Tehnologijom C2C povećavamo vozačevu svjesnost o okolini kako bismo poboljšali sigurnosne uvjete na cesti, ne odvlačeći mu pozornost i sigurno ne smanjujući njegovu razinu kontrole. Šesto osjetilo obavještava vozače što se događa oko njih kako bi izbjegli nezgodu i poboljšali protočnost prometa – kaže Hans-Georg Frischkorn, izvršni direktor Globalnih električnih sustava, kontrola i softvera.

Za te sustave GM – Opel upotrebljava iskušane, po uzdane dijelove koji su već dio svakodnevnog života. Hardver se sastoji od mikroprocesora, GPS-primo predajnika te mrežnih modula za bežični LAN. Vozila uspostavljaju komunikaciju kad se približe na nekoliko stotina metara i razmjenjuju informacije o lokaciji, brzini, ubrzanju i smjeru vožnje.

Gotovo je nevjerovatno što već danas proizvođači ugrađuju u automobile. Razvijeni su posebni radari koji upozoravaju na približavanje objekata. Tako npr. Mercedesov sustav sprečavanja nezgoda Distronic Plus uključuje automatsko kočenje kad otkrije objekt blizu vozila. Posebne kamere ugrađene u vozilo prepoznaju trenutak u kojem ono prijede u drugi trak i vibracijama upravljača upozoravaju vozača na to.

Neki proizvođači ugrađuju i posebne detektore na krov automobila, poput sustava Velodyne’s Rooftop Light Detection and Ranging koji se koristi s točno 64 lasera koji na kilometar udaljenosti omogućuju pogled na svih 360 stupnjeva. Mercedesov Night View vozačima omogućuje i pogled kroz infracrvene naočale, zbog čega je noćna vožnja jednako sigurna kao i ona sredinom dana. Novi sustav koji se još testira donijet će pak dvije ugrađene kamere koje će omogućiti trodimenzionalnu sliku ceste ispred vozila upozoravajući na pješake ili mogućnost sudara. U gomili su novosti i nova GPS-tehnologija i usavršene mape svih cesta.

Visokotehnološko ljudilo zahvaća svijet brzinom svjetlosti, tvrde stručnjaci, zato se ne mogu jednostavno procijeniti granice i smjerovi u koje sve to vodi, posebice ako se zna da su automobili u svemu tome poput laganog predjela nakon kojeg tek dolazi pravo jelo. Jedan od pravih specijaliteta svakako je potraga za zrakoplovima budućnosti. Naime, ovo što se danas nudi već je dugo poznato. U zrakoplovima je sve manje prostora i poskupljuju luksuzna putovanja. Uz to nude malo za dovoljstvo opuštanja u poslovnoj klasi i usputnog izležavanja.

Već ima takvih letjelica, ali manjih, bez pilota i mogućnosti prijevoza ljudi. I njima upravljaju roboti. Za sada se rabe u industriji, znanosti, spašavanju unesrećenih nakon katastrofa, ali traže se i nove mogućnosti njihove uporabe. Policija ih upotrebljava za nadzor masovnih okupljanja, znanstvenici s pomoću njih snimaju životinje u teško dostupnim krajevima itd. Najzanimljivije je što se bespilotne letjelice danas mogu dobiti za samo 15-ak tisuća eura!

Zračni brod mogao bi letjeti na maksimalno 3,6 kilometara. Ako bi to zahtijevalo putovanje, letjelica bi se mogla spustiti na samo 60 metara, i to brzinom od 144 kilometara na sat, što je prosječna brzina automobila na autocesti. Zamislite samo začuđene poglede vozača kad bi ugledali nepoznatu letjelicu iznad glave! I to pravi luksuzni Hilton u zraku sa svim pogodnostima koje pruža luksuzan hotelski smještaj. Veliki koncern Airbus najavio je pak da je već napravio kabinu budućnosti koja će zrakoplovima omogućiti dodatnu udobnost i luksuz. Prva, poslovna i ekonomska klasa postaju prošlost – zamijenit će ih personalizirane zone koje će nuditi fleksibilnije i primjerenije načine opuštanja, interaktivnost i radni prostor. Putnici će birati što žele: druženje u baru, videoigrice i virtualne igrice ili pak zonu za opuštanje budu li poželjeli mir i tišinu.

Iako tvrtka nije najavila kad će sve to biti moguće, većina vjeruje da bi već 2050. putnici mogli zahvaljujući toj tehnologiji pritiskom na gumb dobiti panoramski pogled, s pomoću bežične digitalne tehnologije sa svog sjedala nazvati ili uspostaviti videovezu s bilo kim u svijetu, potpuno se izolirati od drugih putnika u ‘hologamskoj čahuri’ te promijeniti veličinu i oblik sjedala kako bi putovali što udobnije. Središnji dio svakog zrakoplova bit će neuronska mreža utemeljena na ljudskome živčanom sustavu koja će svakom putniku ponuditi sve te usluge prilagođene njegovim potrebama i raspoloženju.

Osim na luksuzu putovanja stručnjaci danas uspoređuju rade na letjelicama koje se koriste takozvanim efektom tla i koje će biti kombinacija broda i zrakoplova. Lete iznad površine vode pa ispod krila nastaje zračni jastuk. Ta je ideja zapravo ‘posuđena’ od albatrosa, ptice koja lebdi nad površinom vode, zbog čega može prevladati dalek put ne trošeći previše snage. Veliki američki proizvođači zrakoplova Bell i Boeing udružili su snage u zajedničkom pokušaju stvaranja Boeing V-22 Ospreya, letjelice koja je, zapravo, kombinacija zrakoplova i helikoptera jer ne treba posebnu pistu, može uzletjeti i spustiti se vertikalno pa bi, vjeruju stručnjaci tih kompanija, u budućnosti mogla poslužiti kao zračni taksij koji bi se koristio prostorom u zraku visoko iznad prekrčanih gradskih prometnica i ogroženih vozača.

Na nedavnome sajmu u Hannoveru znanstvenici i studenti Tehničke visoke škole iz Züricha pokazali su da futurističke bespilotne letjelice mogu odigrati i – partiju tenisa. Doduše, to još nije razina igre za Wimbledon, no posjetitelji su mogli vidjeti reket pričvršćen na tim letećim robotima koji su naizmjenično udarali lopticu. Kamere na robotu snimale su je, računala izračunavala njezinu putanju i mjesto na kojem je treba dočekati te snagu uzvratnog udarca. Doista, pitanje je kamo sve to vodi…