Ta, za mnoge revolucionarna, izjava, tvrdi Gottschall, ima itekako uporišta u stvarnosti i zapravo je samo vrh sante leda onoga što fikcija može napraviti ljudskom umu. Drugim riječima, izmišljeni svjetovi i likovi, bez obzira na to je li riječ o književnom uratku ili televizijskoj seriji, mogu promijeniti naše ponašanje, uvjerenja i stajališta, što posljednjih desetak godina dokazuje sve više znanstvenih istraživanja. Prema njima, primjerice, kontakt odnosno odnos s osobama homoseksualne orijentacije uvelike određuje percepciju tog dijela populacije od roda, spola ili stupnja obrazovanja. To načelo štima i kad je riječ o fiktivnim likovima s kojima se čitatelj ili gledatelj upoznaje u određenom djelu. On ih na neki način ‘pušta’ u svoj život i prema njima gradi stajališta jednako kao i kad je riječ o stvarnim ljudima.
Što nam je popularni uradak draži, to je njegova sposobnost da nas oblikuje veća. Tom analogijom Will i Jack su homoseksualcima pomogli koliko i Bill Cosby ili ‘Čiča Tomina’ koliba Afroamerikancima. No promjene u stajališta nisu samo očite u odnosu prema ugroženim manjinama. Tako bi se moglo reći da novi televizijski uradak scenaričkog maga Aarona Sorkina ‘Newsroom’ (HBO) može promijeniti percepciju koju narod ima o novinarstvu, podsjetiti ih kako etički postulati nisu izmišljotina nekoga drugog doba, a, primjerice, ‘Breaking Bad’, još jedan HBO-ov biser u kojem svjedočimo transformaciji glavnog lika iz šonjavog profesora kemije u kriminalca s kojim se ne treba šaliti, briše granice između dobrog i lošeg tjerajući gledatelje da revaloriziraju vlastiti sustav vrijednosti, upozoravajući ih još jednom da je svijet daleko od crno-bijele lopte.
Naravno, u priči o vezi između fikcije i stvarnosti vrijedi i ona obrnuta filozofija, a to je da knjige i filmovi mogu negativno utjecati na stajališta kolektiva, baš kao što je to bilo netom nakon lansiranja filma ‘Birth of a Nation’ koji je slavio Ku-Klux-Klan ili pak manje poznati primjer prema kojem su upravo Homerova djela Aleksandra Velikog učinila toliko nemilosrdnim osvajačem. U eseju objavljenom u Boston Globeu spomenuti Gottschall, jedan od najvećih promotora kulture čitanja, na jednom je mjestu okupio zaključke recentnih istraživanja i prilično uvjerljivo objasnio zašto bi ljudima trebalo gurnuti knjige u ruke kako bi od svijeta napravili ljepše mjesto. Kako piše, potpuno je krivo uvjerene da je od sve dostupne literature publicistika ta koja je zadužena za poticanje na kritičko razmišljanje. Umjesto stručne literature, želite li učiniti razliku, valja dohvatiti onu popularnu fikciju koju gutamo, a ne čitamo; u koju se uživljavamo, a ne propitujemo činjenice i iznesene argumente.
