Za sport i klopu dajem sve

Da su vrhunski sport i gurmanluk nezahvalan par dobro je poznato Mirandi Tatari, 29-godišnjoj kapetanici hrvatske ženske rukometne reprezentacije i Rukometnoga kluba Podravka iz Koprivnice te prvoj Koprivničanki koja je dospjela na Olimpijske igre. No, ta otvorena, energična žena koja svemu pristupa s nevjerojatnom jednostavnosti i puna srca pronašla je način kako da tome doskoči.

• Velik sam gurman, volim jesti i kuhati. To nije lako kad ste sportaš i svjesni da već jedan kilogram viška može utjecati na vašu izvedbu na parketu. Ne volim se kažnjavati pa si ‘ukradem’ neki fini zalogaj, sočne čevape ili kolač – kaže Miranda.

Njezina je formula uglavnom se držati nutricionističkih pravila vrhunskih sportaša, ali kad želja ‘za nečim finim’ postane prejaka – udovoljiti želji. Naravno, to ima svoju cijenu, koju ‘plaća’ dodatnim trčanjem u Crnoj Gori, šumi pokraj Koprivnice. Ti joj mali prekršaji, kaže, omogućavaju da rukomet voli kao na početku, ne doživljavajući ga kao žrtvu ili muku. Među rukometašicama poznata je kao jedna od najboljih kuharica, koja svoje cure u klubu ili reprezentaciji zna iznenaditi pozivom na klopu u njezinom domu, pitom mađaricom koju za njih pripremi, pa čak i čevapima ili burecima, po koje joj nije problem svojom malom Toyotom Yaris potegnuti sve do Sarajeva.

• Sva je sreća da su me zadnji puta carinci prepoznali i shvatili da je riječ o klopi za rukometašice, jer bi me inače uhitali kao švercericu hranom. Možete zamisliti što su mislili kad su vidjeli više od dvadeset porcija čevapčića i nekoliko kilograma bureka u mom automobilu. To izgleda mnogo, ali to nama rukometašicama na pripremama za Olimpijske igre nije bio nikakav problem začas pojesti – kaže Miranda, koja nas je u tijeku priprema za London, u jednom od svega dva slobodna dana koje je mogla provesti u rodnom gradu, povela na jedno od najdražih mjesta – Podravkin rekreacijski centar – pravi mali zeleni raj s vrhunskom podravskom kuhinjom.

Kuhinje rodnoga kraja, ponajviše kobasice, krvavice, buncek, štrukle, variva, gulaši te riječna riba nešto je što će joj uvijek biti omiljeno. No, kao srednjoškolka koja je mnogo vremena provodila na sportskim pripremama na jadranskoj obali zavoljela je ribe, školjke, ukratko mediteransku gastronomiju. Iako joj nikad nije teško primiti se kuhanja, najviše uživa u pripremi kolača, ako treba i s jednom rukom u longeti.

• Kad sam kušala ‘ledeni vjetar’ koji je pripremila moja nekadašnja trenerica i prijateljica, znala sam da to odmah moram naučiti. Bilo je to nakon jedne složene operacije ramena, pa mi je desna ruka bila fiksirana zavojima. Moja sestra je radila ono za što su nužne dvije ruke, a ja lijevom sve ostalo – i na kraju smo uživale u superfinom voćno-kremastom kolaču. Onakvom kakve najviše volim – odala nam je Miranda, uživajući u somu omotanom pancetom i povrću na roštilju.

(za četiri osobe) – 1 kg fileta soma, 300 g tikvica, 300 g špeka, limun, ulje, Vegeta Mediterranean Prilog – 320 g tikvica, 320 g patlidžana, 200 g paprika, 200 g rajčica, 320 g konzumnih šampinjona.

Očistite i operite filete soma pa ih pospite Vegetom Mediterranean i prelijte potom isčišćenim sokom limuna. Tikvicu narežite na štapice duljine fileta i stavite jedan do dva štapića na njegovu sredinu. Filet s tikvicom zamotajte u roladicu, sve zajedno omotajte špekom koji ste prethodno narezali na trake i ako vidite da bi se mogli otvoriti učvrstite čačkalicom. Tako pripremljen filet soma stavite na vruć roštilj, pritom dobro pazite da filet ne stavlja na otvoren plamen i pecite dok ne dobije zlatnožutu boju.

Patlidžane, papriku, rajčicu, šampinjone i ostatak tikvica operite, narežite na ploške, posolite i blago zauljite. Dok se filet soma još peče na roštilju zajedno s njime zapecite i pripremljeno povrće.