Zvuči pomalo paradoksalno da su kabrioleti mnogo skuplji od klasičnih limuzina, od kojih potječu. U posljednjih pedesetak godina uvijek je najprije napravljena klasična verzija s tvrdim krovom i eventualno se naknadno ‘dekapitirala’. Ne pamti se obrnut slučaj, da se na kabriolet ‘nadoštukao’ krov.
Iako bez krova, dakle s manje materijala, kabrioleti su najmanje 15 posto skuplji od klasičnih izvedbi. Razloga je nekoliko, prvi je struktura automobila. Ukratko, kabrioleti nemaju nosače B i C. Za one koji možda još ne barataju tim abecednim automobilskim pojmovima, riječ je o metalnim spojevima donjeg dijela vozila i krova. Nosač B između prednjih je i stražnjih vrata (ili sjedala ako je riječ o vozilima s dvoja vrata), a C je smješten na kraju stražnjih sjedala. Kabrioleti imaju samo nosač A, to jest vjetrobransko staklo. Upravo zbog toga treba dodatno na druge načine ojačati karoseriju.
Ponajprije, ta ‘fortifikacija’ počinje upravo vjetrobranskim staklom, znatno čvršćim kod kabrioleta, a zatim se ‘nabijava’ podvozje kako bi podnijelo teret sile. Upravo otuda i paradoks da su kabrioleti zapravo na vagi teži od vozila s krovom. Uzrok te dodatne težine upravo je ojačanje karoserije. Bez njega u zavojima bi se dogodilo ‘piganje’. Čak i tako ojačana, karoserija kabrioleta ima manji torzijski otpor od vozila s tvrdim krovom.
To znači da na rupama ili pri brzoj vožnji u zavojima točno osjećate kako se karoserija savija pod pritiskom sile. Upravo je zato pomalo smiješno kad netko kupi kabriolet za brzu vožnju, jer u startu je ‘hendikepiran’.
