Home / Financije / Uvijek u traganju

Uvijek u traganju

U njegovom mandatu, ali meritum je u tim stvarima očito postao irrelevantan. S obzirom na to da je ostao bez potpore Njemačke, nije imao lobističke moći, a valjda pristojan kakav je, nije želio previše lobirati sam za sebe, premda je otvoreno želio ostati.

Bijes ‘izguranih’ Francuza pojačan je gubitkom mjesta šefa Europske središnje banke (Jean-Claude Trichet) i direktora Međunarodnoga monetarnog fonda (Dominique Strauss-Kahn), iako je potonjeg zamijenila opet Francuskinja Christine Lagarde. S druge strane, Britanci su izrazito ponosni na svoj diplomatski uspjeh, ne samo zbog ‘kajle’ omraženim Francuzima, već i zato što smatraju kako to dokazuje da mogu do šefovskih poslova usprkos sve slabijem statusu u Europskoj uniji.

Čerpanje u vezi s Bankom potaknuto je najviše pitanjem prestiža i, važnije, njenom instrumentalizacijom u budućnosti. Smirivanju strasti odmogla je i nova ‘statistika’, prema kojoj je u samo 18 mjeseci broj angloameričkih predstavnika u desetoročlanom Odboru skočio s jednog na četiri, pa Francuzi to nazivaju ‘preuzimanjem’. Političko domuđavanje iza kulisa ovaj put nije uspjelo francusko-njemačkoj osnovini, koja se nije uspjela dogovoriti, čime je olakšala angloameričko lobiranje. Dva predstavnika EU i Europske investicijske banke nisu glasovali baš zato što nije postignut konsenzus u vezi sa zajedničkim kandidatom.

EBRD je prije svega kreditor Istočne i Srednje Europe, svoj kapital uglavnom ne plasira na razvijena europska tržišta, i to pozajmljivanjem izravno privatnom sektoru. U dva desetljeća ‘upumpano’ je više od 72 milijarde eura u Istočnu Europu, s tim da je samo prošle godine plasirano rekordnih devet milijardi eura, a planira se dosezanje 11 milijardi do 2015., uključujući i 2,5 milijardi za južne mediteranske zemlje Tunis, Egipat, Maroko i Jordan. Usprkos turbulentnom početku, kad je više potrošeno na raskošne uredne u sjedištu nego na istočnoeuropske ekonomije, Banka je s vremenom zabilježila tolike uspjehe da su neki počeli pozivati na proglašenje ‘kraja misije’ i zatvaranje butige.

Od eventualnoga ključa u bravu EBRD je spasila kriza, u kojoj je njegova uloga revitalizirana i ojačana. Banka je igrala ključnu ulogu u kreiranju Bečke inicijative, kojom je spriječen egzodus zapadnih banaka iz krizom teško pogodene Istočne Europe i izgledno je da će biti potrebni dodatni napor u tom smjeru zbog povratka krize u eurozonu.

S angažmanom u Sjevernoj Africi, uloga EBRD-a proširena je i utjecaj ojačan, čime neki objašnjavaju nagli rast interesa Britanaca za uhljebljivanje svojih ljudi, kao i vrlo jak interes drugih zemalja za to mjesto. EBRD, zbog ograničenog globalnog opsega, nije A-klasa kad je riječ o političkom interesu, ali je svejedno uspio nakon dva mirna desetljeća ipak pobuditi interes sila i uzbibati političke strasti u raznim smjerovima. Nisu samo Zapadnjaci odjednom angažirani u vezi s Bankom, i Istočnjaci su uočili logičnu vezu između prevladavajućih područja njenog poslovanja i njenog vodstva, pa su se među pet kandidata, osim nesuđenog Francuza Phillippe de Fontainea Vivea Curtaza, našli bivši srpski dopremijer Božidar Đelić i bivši poljski premijer Jan Krzysztof Bielecki. U natezanju velikih nisu imali prevelike šanse, makar je Đelić doživljen kao vrlo dobar kandidat, ali analitičari vjeruju da bi budućnost mogla donijeti prenošenje upravljačkih ingerencija istočnije te da si je u tom smislu Đelić odškrinuo vrata.

U prilog takvoj mogućnosti ide i očekivanje ‘izlaska’ Poljske iz vidokruga Banke u sljedećih četiri godine mandata Britanca, odnosno smanjivanje korištenja financiranja iz tog izvora, ali dok je.

Bivši predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick kao pravi je drugar odlučio kolegi na odlasku posvetiti kratki tekst u kojem hvali njegova dostignuća. Prema njemu, Thomas Mirow ‘zaslužuje veće priznanje za izvršno i obzirno vođenje EBRD-a tijekom opasnog razdoblja za Europu’. Zoellick podsjeća u pismu objavljenom u Financial Timesu da je Mirow pokazao sposobnost poticanja suradnje i anticipiranja problema i mogućnosti, pri čemu je istaknuo Bečku inicijativu kao primjer. ‘Osobno sam imao koristi od njegovog uvida o izazovima u razvoju privatnog sektora, političke ekonomije i vodstva u zemljama Sjeverne Afrike i Bliskog istoka’, dodao je Zoellick. Naravno, nije izostavio pohvaliti njegova nasljednika, s kojim je isto surađivao, ali je u zaključku ipak konstatirao da Europski, dijoničari i korisnici EBRD-a trebaju prepoznati vrijednost predsjednika u odlasku.