Energetska budućnost

Ako ne ubrzamo investicije pet do šest puta, ostajemo u mraku. Imamo sve potrebno za realizaciju svakoga energetskog projekta, od stručnjaka do instituta, proizvođača električne opreme i resursa. No, realizacija još uvijek ostaje na manjim projektima, rečeno je na Liderovoj prvoj regionalnoj konferenciji o energetskoj budućnosti ‘Vladina energetska politika – provedba’.

Hrvatska ne može ostaviti da drugi odlučuju o njenom interesu kad je energija u pitanju. Moramo imati vlastiti dobavni izvor, moramo imati svog igrača – rekao je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić na Prvoj regionalnoj konferenciji o energetskoj budućnosti. Čačić je iznio poraznu statistiku, koja govori da smo u apsolutnim razmjerima osmi najveći uvoznik električne energije u svijetu, a u relativnim drugi najveći. Podsetio je i na visok stupanj ovisnosti o uvozu nafte i plina.

• Moramo cijeniti što imamo, a to su plin, nafta, sunce, vjetar…, ali ne smijemo pasti na demagošku zamku da će to biti jeftinije od svjetske tržišne cijene jer je naše – pojasnio je prvi potpredsjednik Vlade i dodao: – Do 2020. godina planirane investicije LNG i prije 2016.

Na prvoj panel-raspravi pod nazivom ‘Aktualni energetski projekti’ Ante Ramljak iz Centra za praćenje investicija u energetskom sektoru Vlade poručio je kako je projekt LNG iznimno važan te da moramo sagraditi LNG terminal i prije planirane 2016. godine, jer je riječ o najvažnijem projektu uz Plomin. Predsjednik Uprave Plinacra Mladen Antunović istaknuo je da su pri kraju desetogodišnjeg ciklusa u kojem je sagrađeno tisuću kilometara cjevovoda, a uloženo više od četiri i pol milijarde kuna. Isto tako, dolaskom do Splita čak 95 posto stanovništva imat će pristup plinu.

Ana Maria Boromisa s Instituta za međunarodne odnose u svom predavanju ‘Gdje smo i kamo trebamo ići’ postavila je pitanje tko to planira i definira državne interese na području energetike? Definiraju li se ti interesi na razini Vlade i njenih ministara ili su to neki drugi interesi? Važno je, naglasila je, da ne prepisujemo strana rješenja nego da osmislimo svoja.

Na drugoj panel-raspravi pod nazivom ‘Provedba energetskih projekata – šanse i zapreke’ Dragan Marčinko iz Centra za praćenje investicija naglasio je važnost gradnje hidroelektrana, koje bi trebale biti naš strateški interes. Strategiju imamo, zakone imamo, odluke ne donosimo i rezultate nemamo, dao je sliku stanja kad je riječ o energetskoj politici. Napomenuo je i da je Zakon o javnoj nabavi krut za projekte u energetici jer ti se razvojni projekti ne bi smjeli birati prema načelu tko je najjeftiniji kao kod nabavke stolaca.

Alen Leverić, pomoćnik ministra gospodarstva, ustvrdio je da su se stvari počele mijenjati iako nemamo akcijske planove. Cilj Vlade je da od uvoznika električne energije postanemo neto izvoznik poput BiH. Branko Radošević iz HROTE-a (Hrvatski operator tržišta energije) rekao je kako je fana da ‘zeleni’ priječe energetske projekte.

• Sastavljajući studija utjecaja na okoliš samo ukazuju na prihvatljivost tehničkih rješenja i traže ona koja zadovoljavaju ekološke standarde, a to često poskupljuje investiciju i produljuje rok gradnje. No investitori, žele li izgraditi povjerenje, moraju od početka imati transparentan odnos prema institucijama i svim zainteresiranim – rekao je Radošević.

Ingo Block, član Uprave RWE-a Hrvatska, rekao je kako njegova kompanija već godinama želi uložiti znatna sredstva u Plomin C, ali da još uvijek čeka da se projekt definira. Ivica Jakić iz švicarske energetske tvrtke Alpiq upozorio je na energetski paradoks u Hrvatskoj, koja ima sve potrebno za realizaciju svakog projekta, od stručnjaka do instituta i proizvođača električne opreme, a do sada nismo ništa realizirali.

Na kraju se razvila zanimljiva rasprava između Stjepana Cara iz Instituta za elektrotehniku Končar, koji je iz publike oponirao Mladenu Vedrišu sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji je rekao da se naše domoljublje ne smije pretvoriti u protekcionizam te da u EU moramo naći partnere s kojima ćemo izaći na treće, globalno tržište. Car je rekao da su naši proizvodi jednako dobri kao strani te da moramo domaće staviti u rang sa stranim, što bi dobro stiglo.

• Što nedostaje Končarevim tramvajima? – upitao je Car te ustvrdio da iza svega stoje vanjski lobiji, ali i domaći. Vedriš je pojasnio da u današnjem globaliziranom svijetu ne možete nastupati sami.

Kako je primijetio moderator prvog panela ‘Kako povećati konkurentnost u energetici’ Miodrag Šajatović, glavni urednik Lidera, rijetko se doživi da realni sektor pozdravlja poteze Vlade, a upravo je takvo bilo načelno stajalište sudionika panela. Većina se uglavnom optimistično izjasnila o potencijalu novih Vlade, iako su se stajališta o povećanju hrvatske konkurentnosti načelno, pa onda i u okvirima energetike, razlikovala.

Predsjednik Uprave Končara Darinko Bago prozvao je banke, ali i odbacio koncept offseta, o čijoj se primjeni na području energetike intenzivno razmišlja u Ministarstvu gospodarstva, kao temelju razvoja konkurentnosti. Prema njemu, važnije je ulagati u razvoj vlastitih tehnologija i proizvodnje, a velik problem izvoznika činjenica je da domaće banke, uključujući i državni HBOR, ne mogu pratiti izvoznike u poslovima izvan zemlje.

Zato što to ne funkcionira, priča se o drugim varijantama poput offseta, ali to ne može zamijeniti vlastiti razvoj. Ustvrdio je da za konkurentnost postoji preduvjet, pouzdanost, ali se u posljednje vrijeme pojam konkurentnosti vulgarišira uzimanjem cijene kao jedinoga relevantnoga kriterija. Od Vlade hrvatskih proizvođača očekuju barem iste uvjete kakve imaju u svijetu, gdje Končar izvozi 55 posto svoje proizvodnje i, prema onome što su dosad vidjeli, te bi uvjete mogli i imati.

Konkretnije, pojasnio je Bago, to bi značilo da cijena neće biti jedini kriterij, već će se u obzir uzimati i pouzdanost i kvalitetu. S druge strane, Mladen Fogec, direktor Siemensa d.d., naveo je kombiniranje uvoza tehnologije i domaće pameti, iako je napomenuo da problem u Hrvatskoj čini konačna cijena proizvoda.

Da uloga i izravan angažman države imaju svoju važnost demonstrirao je Vladimir Kovačević, predsjednik Uprave Đure Đakovića, kroz primjer offset aranžmana s finskom Patrijom. Bez ugovora s državom, Ministarstvom obrane, Đaković ne bi imao potrebne reference, iskustvo i tehnologiju da nastupa sa svojim proizvodima na izvoznim tržištima.

Što se tiče potencijala u području energetske efikasnosti, HEP ESCO dosad je proveo oko 50 projekata energetske učinkovitosti, vrijednih 150 milijuna kuna, objasnila je Vlasta Zanki, direktorica HEP ESCO-a, ali Mladen Perkov, direktor Pro Integrira, primijetio je da to tržište nije razvijeno koliko bi moglo biti. Direktor Solvisa Stjepan Talan pojavio je tezu da hrvatski proizvođači ne očekuju od Vlade poseban tretman, već samo jednake uvjete i davanje prednosti domaćim proizvodima ako su kvaliteta i cijena ista, nešto što bi svi sudionici diskusije potpisali.

Jednako pozitivno ozračje prevladalo je i na posljednjem panelu ‘Kako uspješno investirati u obnovljive izvore energije’. HROTE-a (Hrvatski operater tržišta energije) rekla je da nije bilo još važnijih kontakata u vezi s novim mjerama jer nisu ni predstavljene. Loša iskustva s prijašnjom Vladom imao je Nikola Čupin, direktor Biotoplifikacije, koji nije uspio doći ni do bivšeg ministra vezano uz projekt gradnje elektrane na biomasu, ali vjeruje da će ova Vlada biti zainteresirana.

Vrlo konkretno bio je Tomislav Radoš iz Strateškog plana. Njegova tvrtka već četiri godine pokušava napraviti dvije energane na drvnu biomasu, a kao glavni problem naveo je dosad nestabilne osnovne parametre investicije, ali i izrazio nadu da će novi tarifni sustav, kao i izvor drvene sirovine, sada biti stabilni. Dosad to nije bio slučaj, međutim, uz ispunjavanje tih uvjeta Radoš ne sumnja u isplativost investicija. Zaključak je da se usprkos problemima isplati ulagati u obnovljive izvore energije, posebice nakon što su uvedene ključne promjene u potrebne procedure i tarifne modele.