Hrvatska ne treba dodatne regulatore tržišta jer poduzetnici se ionako premalo koriste postojećim agencijama. Damping je teško dokaziv, ali sve su češći slučajevi predatorskog rušenja cijena. Vjesno spuštanje cijena da bi tvrtka unatoč gubicima zadržala promet poput domino-efekta snašao je domaće gospodarstvo koje, čini se, ne vidi izlaz iz takve situacije. Gledamo li ipak malo pozitivnije, recesija nam je čak i dobrodošla kao svojevrstan trening jer nas takva cjenovna konkurencija očekuje nakon ulaska u EU. No pitanje dampinga kod nas se već dulje postavlja i sve se više produbljuje, zato je upitno što će uopće preživjeti do 1. srpnja 2013. Treba li se država umiješati još više nego dosad kako bismo prošli sa što manje gubitaka? Država tjera banke da uđu u vlasničku strukturu tvrtki, a i sama ulazi u vlasničke strukture; Zakonom o financijskom poslovanju i predstojnoj nagodbi, prema mišljenju profesora Mihajla Dike u prošlom broju Lidera, ostvarit će prednost u odnosu na druge vjerovnike; traži potencijalne investitore u propale privatne tvrtke… Svemu tomu svjedočimo otkako zemljom upravlja Milanovićev vlada, no čini se da ništa od toga ne prolazi.
S jačanjem krize država se sve više upleće u gospodarstvo. Očevi liberalne ideje željeli su državi dati što manje ovlasti. No koliko god to tržišnim fundamentalistima bilo odvratno, kriza stvara pogodno tlo za nered pa se u takvim situacijama uvijek pojavi država koja onda iznova stvara red.
Bez obzira na to što je recesija možda dobar trening za EU, kontrola tržišta nužna je jer ima tvrtki koje su u velikoj prednosti u odnosu na konkurenciju. Primjerice, nedavno je istaknut problem HRT-a, koji se zbog ubiranja pristojbe može komotnije ponašati na tržištu nudeći čak i niže cijene za reklame od konkurencije, tj. ono što inače nazivamo dampingom. Predsjednik Suda časti Hrvatske udruge reklamnih agencija (HURA) Kamilo Antonović kaže da HRT-u i ne treba prihod od oglašavanja i da to ni na koji način ne može štetiti njegovu poslovanju jer ni do sada, uzme li se u obzir da je većinu svojih prihoda ostvarivao od pristojbe, nije bio ravnopravan igrač na tržištu.
- Uostalom, država cijenom koncesija, a i drugim nametima, vraća dio sredstava od komercijalnih televizija i drugih medija u zajednicu, pa i HRT-u – kaže Antolović.
Nedavno je Agencija za tržišno natjecanje (AZTN) zaprimila prijavu CityExa u kojoj je on optužio Hrvatsku poštu za damping. Naime, HP je, tvrde, više banaka i telekoma poslao ponudu koja je bila i do 50 posto niža od dotadašnje cijene. Doduše, ta je državna kompanija ponudila sedam posto popusta. U CityExu nisu im osporavali to pravo, ali tvrde da je isto tako onim korisnicima koji se koriste isključivo CityExovim uslugama s dodanom vrijednosti HP ponudio niže cijene.
Iako se upotrebljava termin ‘damping’, predsjednica Vijeća AZTN-a Olgica Spevec upozorava na to da je on definiran samo za uvoznog robu čija je cijena niža od troškova u zemlji proizvođača. Kad je pak riječ o pravome (uvoznom) dampingu, kaže da Hrvatska još nikada nikoga nije kaznila zbog toga. Ono što mi nazivamo dampingom u širem smislu, uključujući i odnose na domaćem tržištu, tzv. su predatorske cijene koje nude tvrtke u vladajućem položaju na tržištu. Primjerice, objašnjava Spevec, te nametnute cijene ‘kratkoročno podrazumijevaju gubitke kako bi se eliminirali konkurenti, ali dugoročno omogućuju naplaćivanje viših cijena’ jer kad nestane konkurencija, onda tvrtke u vladajućem položaju monopolistički diktiraju cijene. Međutim, upozorava, ako tvrtka krene u akciju s nižim cijenama, a nije u vladajućem položaju, to ne znači da je riječ o predatorskim cijenama. To je legitiman potez kojim se probija na tržište.
Svidjelo se to nekomu ili ne, niže cijene kojima tvrtke pokušavaju zadržati promet ili nametnuti se na tržištu nisu kažnjive, osim ako nije riječ o utvrđenome vladajućem položaju. A takav jest, prema našoj procjeni, položaj HRT-a i HP-a. No Spevec upozorava na to da to nije lako dokazati jer se vrlo rijetko dogodi da tvrtka tako potpuno zbrisne konkurenciju.
