Došlo je vrijeme kad Hrvatska treba ljude integratore

Postoje vremena u kojima je poticanje na međusobno natjecanje, borbu i darvinskički pristup preživljavanju najjačih dobrodošlo kao dominantan način odnosa u biznisu, politici i društvu općenito. Međutim, postoje i vremena u kojima je mudrije pokušati skupiti sve glave. Velika depresija u kojoj građani Hrvatske trenutačno ‘uživaju’ upravo je vrijeme u kojem treba izbjegavati sukobe i pokušati ujediniti različite stakeholderske skupine, pa i dojučerašnje žestoke konkurente. Lako se danas posvaditi, uništiti slabijega, stvoriti od svoje organizacije otok u nadi da se nesreća koja se prelijeva ulicama neće preliti i preko toga našeg izdvojenog otoka na kojemu čekamo da prođe Velika depresija. A teško je pronaći snagu i pokušati stvoriti zajedništvo. Da bi se u tome uspjelo, potrebni su – integratori. To je ona posebna vrsta ljudi koji i u normalnim vremenima imaju želju spajati druge, posvađene dovesti za isti stol i pokušati pomiriti ih, ili, što je najteže, susprgnuti maksimizaciju vlastitog interesa, a sa željom da svima bude bolje, pa će onda biti bolje i meni.

Jedan koji je na početku pao na ispitu novi je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Imao je dobru prvu priliku pokazati se kao državnik koji je uvjeren da će prije ili poslije doći na vlast, ali u ovom trenutku nije spreman razgovarati o nacionalnom konsenzusu u vezi s temeljnim stvarima na kojima bi se mogla sačuvati krhka ekonomska, bar prividna, ravnoteža prije aktiviranja grčkog scenarija. Treba priznati da ni premijer Zoran Milanović ne pokazuje pretjeranu želju da bude integrator. Koliko mu god bilo teško, mora više suosjećati s različitim skupinama ljudi i pokušati ih na pozitivan način ujediniti u istom cilju. Kako se iz toga može napraviti pozitivno ozračje, pokazuje i situacija u Španjolskoj nakon što je njezina nogometna reprezentacija pobijedila na Europskom prvenstvu. Stvorena je dodatna energija, ni iz čega pojačan osjećaj zajedništva i uvjerenosti da se nešto može napraviti zajedno.

Ovih dana sreo sam poduzetnika koji je uspješno izasao iz svojega dosadašnjeg posla. S lovom zarađenom od prodaje tvrtke strancima mogao bi do duboke starosti živjeti na Jadranu, Karibima ili Maldivima i na fejsbuku pljukati po ovdašnjim nesposobnjakovićima u politici, biznisu i sindikalnom pokretu. Umjesto toga opet se vraća u biznis, ali okupljačući mnogo poduzetnika koji u svojim osnovnim djelatnostima više ne mogu pretjerano rasti. A ipak moraju ulagati mnogo truda da zadrže ono što su gradili desetljeće ili dva. Pa nemaju vremena kretati u nove tržišne niše. Povratnik iz kratkotrajne poduzetničke mirovine spasonan im je integrator.

Drugi je primjer Srđan Šimac, trgovački sudac koji sve teže podnosi žestoke srazove suprotstavljenih poslovnih partnera i njihovih odvjetnika. ‘Zapalio’ se za praksu mirenja stranaka mimo klasičnih sudova. I uživa u svojoj alternativnoj ulozi integratora – miritelja suprotstavljenih strana. Medijatori u mirenju vježbaju tehnike pregovaranja, načine komuniciranja i mnogo drugoga ne bi li od nepomirljivo sukobljenih igrača stvorili partnere voljne za suradnju i mirno rješavanje problema. Još jedan primjer koliko su integratori dobrodošli jest Hrvatska udruga poslodavaca. Nakon što je kulminirao sukob u poslodavačkoj udruzi zbog toga treba li prije vremena s predsjedničkog mjesta otići Ivan Ergović, činilo se da će se HUP nepovratno rastočiti na različite frakcije: domaće poduzetnike protiv menadžera koji u Hrvatskoj rade za multinacionalke. Ili na ‘Todorićeve ljude’ i ostale. Ili prema nekoj trećoj podjeli. Nasreću, u HUP-u je bilo mudrosti da među sobom pronađu osobu s najvećim integracijskim kapacitetom. U kratko vrijeme, otakto je vršitelj dužnosti predsjednika HUP-a postao dojučerašnji predsjednik Vijeća članica HUP-a Ivan Miloloža, smirila se oluja u HUP-u. A poslodavačka se udruga umjesto unutrašnjim razmimoilaženjima okrenula konstruktivnom dijalogu s Vladom. Na ovotjednoj Liderovoj konferenciji o energetici upoznao sam i članove uspješnoga klastera. Konkurenti u gradnji malih hidroelektrana postali su uspješni partneri. Vjerojatno svatko od čitatelja Lidera zna ponekoga s naglašenim integratorskim sposobnostima. Možda bi bilo mudro svratiti pozornost na takve ljude – koji su u proteklim godinama, kad je bilo kolača za sve, često bili nešvačeni – i dati im zadatak da u ovim teškim vremenima inflaciju negativnih vibracija i sukoba pokušaju svesti u koliko-toliko normalne okvire.