MIŠE MATIĆ

Dobavljačima koji pristanu na popust Vrutak plaća predujemom. Kod nas cijene vina padaju, a kvaliteta raste. Najviše pazimo na dobar odnos između cijene i kvalitete, zato svako vino mora proći i test Vrutkova enologa i sommeliera. Ne reklamiramo vina koja ne zadovoljavaju naše kriterije.

Odlučno plovimo kroz krizu, ponajviše zato što smo uspostavili kvalitetne i poštene odnose s dobavljačima, pri čemu ponajviše mislim na vinare. Zato kod nas cijene vina padaju, a kvaliteta raste – s nemalo ponosa na početku razgovora ističe Miša Matić, osnivač i prvi čovjek tvrtke Vrutak, d.o.o.-a za maloprodaju i veleprodaju prehrambenih proizvoda i proizvoda široke potrošnje. Tvrtka u portfelju ima više od 15.000 proizvoda, ali Zagrepčanima je najpoznatija kao mjesto najpovoljnije kupnje vina svih kategorija. Prepoznatljivost u ponudi domaćih i uvoznih vina od početka je bio željeni cilj Miša Matića, no kao što sâm kaže, današnje mjesto i ugled gradio je korak po korak.

O stanju Vrutka, trgovačke tvrtke s više od 100 zaposlenih, najbolje govori podatak iz Liderove publikacije ‘1000 najvećih’ o prihodu od 102,4 milijuna kuna ostvarenome 2011. Čak 75 posto prihoda tvrtka bilježi u maloprodaji, a ostalo u veleprodajnim kanalima.

Lani smo zabilježili samo dva posto pada prihoda iako smo prodali više robe nego godinu dana prije. To je tako jer stalno obrađujemo tržište i nastojimo da hrvatska vina postignu tržišnu cijenu – tumači Matić. Od ukupnog su prometa 28 posto maloprodaja i veleprodaja domaćih i inozemnih vina. Na Vrutkovoj vinskoj listi trenutno je 1613 domaćih i inozemnih vina iz čak 18 svjetskih zemalja.

Zahvaljujući dobroj suradnji s hrvatskim vinarima u 2010. prodali smo 28 posto više vina nego u 2009., a lani 10 posto više nego preklani. Povećanje prodaje od 28 posto odnosno od 10 posto odnosi se na ukupnu prodaju hrvatskih vina. Vrutak je lani prodao 70 posto hrvatskih bijelih vina i 30 posto crnih jer su cijene crnih bile 33 posto veće od bijelih. Hrvatski vinari trebali bi uzeti u obzir te brojke i podatak da nam je prodaja hrvatskih pjenušaca lani pala za 21 posto, a inozemnih porasla za 28 posto – objašnjava Matić, kojem je nastojanje da cijene domaćih vina i pjenušaca snizi na realne postalo gotovo životna misija, pa stoga ne propušta priliku vinariima oslikati stvarno stanje i poručiti: – Radeći cijeli životni vijek u ugostiteljstvu, hotelijerstvu i komercijali, uvjerio sam se da je najveća pogreška prodavati preskupe – kaže 82-godišnji poduzetnik, pravnik po struci, čiju je životnu energiju teško pratiti.

Vrutak posluje u prodajnom prostoru od 4700 četvornih metara u Vodovodnoj ulici u Zagrebu, od kojih na podrumski vinski dio otpada 1900 kvadrata, i u nedavno otvorenoj manjoj trgovini u Krapinskoj ulici od 285 četvornih metara. Novi je prodajni prostor s uređajima na katu u tvrtkinu vlasništvu, a u Vodovodnoj je u podstanarstvu. Vrutkovih 110 zaposlenika redovito prima prosječnu plaću od 4900 kuna i, iako nisu sindikalno organizirani, regres i božićnicu.

U čemu je tajna Vrutkova uspjeha, otkriva Matić: – Sve je pitanje htićenja i morala. Ništa nismo stekli nabrzinu i preko noći, iza ove je tvrtke 21 godina uporna rada i građenja povjerenja. Radim na sigurno, inzistiram na povjerenje te nemamo velika potraživanja, zato nam se nikad nije dogodilo da ne možemo platiti svoje, a to je najvažnija mjera koliko možete ući u neke rizike – objašnjava Matić, naglašavajući da dobavljačima koji pristaju na popust sve plaća predujmom. Vrutak je pokrenuo 1991. sa sinom Martinom koji, iako je suvlasnik, više voli svoj odvjetnički posao. Bilo je to u vrijeme kad su naznake rata koji se spremaju već zaustavile poslovanje Zagrebačkog velesajma, u kojem je Miše Matić 20 godina prije toga bio komercijalni direktor. Iako je tada već mogao postati umirovljenik, pribijavao se, kaže, što će jesti njegova djeca.

Poslovne kontakte s mnogim domaćim i svjetskim poslovnjacima s vremenom je iskoristio u poslovanju svoje trgovačke tvrtke. U početku se asortiman svodio na tajlandsku robu široko potrošnje i sokove iz europskih zemalja, a poslije se pomalo širio. Matić za sebe kaže da posluje staromodno i da je najvažnije lekcije naučio još kao dječak. Rođen je u Broćancu pokraj Neuma i kao najstariji od četvero djece već je s jedanaest godina počeo raditi u lokalnim ‘birtijama’. Od tada neprestano radi, ali svejedno je uspio obrazovati se, ponajviše iz inata. U Rijeku je došao sa šesnaest godina i ondje završio srednju školu, a zatim se preselio u Zagreb i završio Pravni fakultet. Nakon mnogo godina u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, pa i gastarbijerstva u Frankfurtu, 1972. dolazi u Zagrebački velesajam. Kao komercijalni direktor obišao je pola svijeta, a neko je vrijeme bio i jugoslavenski savjetnik za odnose s međunarodnim organizacijama te vodeći stručnjak za organizaciju međunarodnih sajmova.

Sva ta iskustva primijenio je u Vrutku pa je, kad se tvrtka već dobro uhodala, mogao fokus poslovanja usmjeriti prema vinima. Iako prodaje vina, tvrtka na plaća ima dva enologa i sommeliera jer svako vino na Vrutkovim policama prolazi test kušanja.

Evo, prošlog tjedna dobili smo 50 vina na kušanje, ali naš su sud prošla samo dva. Naime, najviše pazimo na dobar odnos između cijene i kvalitete. Sva vina najprije pošaljemo u Zavod za vinarstvo i zatim održimo svoju degustaciju te ih procijenimo. Ako neka vina baš moramo prihvatiti u paketu sa željenima, a ne zadovoljavaju naše kriterije, neće biti istaknuta na našim policama i nećemo ih reklamirati ni na koji način – dodaje Matić, koji posluje prema načelu ‘možeš me preveslati jedanput, ali ne i dvaput’. To zapravo znači da oni koji su im nakon prvoga uspješnog poslovanja poslije poštušali podvaliti vina lošije kvalitete više nisu na njihovu popisu partnera. Oni pak koji razumiju Matićevu poslovnu logiku snižavanja cijena i korektog poslovanja dobivaju izvrstan tretman. Točnije, tko je god spreman smanjiti rabat, dospije na popis za vrlo uspješne tjedne degustacije u Vrutku, koje znatno utječu na početak prodaje predstavljenih vina, čak do tri puta. Vrutak osim toga dva do tri puta na godinu tiska vinski katalog i posebno ističe partnera koji slijede njegovu poslovnu logiku. Da sve to funkcionira, govori podatak da su na listi čekanja za njegove tjedne degustacije i najjači domaći vinari i trgovački lanci. Matić gotovo nikoga ne smatra konkurencijom jer prije ili poslije svi dio svojeg asortimenta nabavljaju kod njega.

Iako gotovo ništa ne doživljava problemom, nije presretan što jednako strast ne dijele njegov sin ni kći. Ipak, unutrašnji mir pruža mu to što će iza sebe ostaviti siguran posao, tvrtku bez financijskih problema, prepoznatljivu ponajviše po kvalitetnoj ponudi vina.