Nije toliko problem u ‘crnim torbama’, koje su ipak sastavni dio sive političke zone u mnogim državama. Sustav prolazi ili se raspada na onima koji ih nose.
Ne pamtim da je u bilo kojoj dosadašnjoj aferi s crnim fondovima raskorak između brenda ‘crne torbe’ i brenda likova koji je nose i njome raspolažu bio toliko drastičan. Razotkrivanje negativne selekcije ljudskih resursa, koja je, uostalom, dovela HDZ do izbornog kraha i poslijeizbornog kaosa, u postupku Fimi-medije nastavlja se kao sapunica. U glavnim su ulogama likovi ‘grebo-spektra’.
Svi su oni prije toga bili ništa ili gotovo ništa, lokalne blagajnice i službenice općeg spektra, carinski službenici, lokalni političari koji su i na hrvatskom jeziku djelovali nerazumljivo. No veliki meštar u njima je prepoznao ‘grebo-potencijal’, veliku želju da postanu nešto i spremnost da za to učine bilo što. I tako je blagajnica preko noći postala stranačka blagajnica i počela vrtjeti milijune koje je dopremao carinik koji je pak preko noći postao šef carine i djelomično ih prao preko svoje prijateljice službenice koja je preko noći postala medijsko-marketiška turbopoduzetnica. Dakako da su ‘grebe’ dio te novostečene moći i novca usmjerili i u odijela, satove, stanove, biznise djece i bračnih partnera.
Jer ‘grebo’ mora pokazati da je postao faca. Politički krug oko velikog meštra sastojao se također od ‘grebo-likova’, ali oni koji više-manje kontroliraju materijalne apetite i više se vežu uz političku opstojnost i dugovječnost, kabinete, automobile, vozače i zauzvrat su spremni kimati, izvršavati, ne pitati previše, žmiriti kad treba i otrpjeti koje poniženje ako je nužno. No čim je pukla afera s ‘crnim torbama’, sustav sazdan od ‘grebo-likova’ raspao se do temelja. Jer ‘grebo’ ne poznaje odgovornost, ni kad je gore, ni kad je dolje. Kad je gore – gazi ispod sebe; kad je dolje, vuče za sobom one koji su ga stvorili, jauče i više: ‘Nisam kriv!’ Najprije to učiniše u Uskokovoj sobi za svjedoke, a sad to prezentiraju i u javnom postupku.