Vladine ekonomske politike trebaju se usredotočiti na beskompromisno jačanje privatnog sektora, koji mora preuzeti glavnu ulogu u ekonomiji.
Glavni pokazatelji stanja u gospodarstvu upozoravaju da se opći ekonomski oporavak u ovoj godini, ali vrlo vjerojatno i idućih, ne može očekivati. Naime, glavni smjer politike Milanovićeva kabineta u bitnom se ne razlikuje od smjera politika prethodnih vlada koje su zapravo dovelo do ovakvog stanja. Produženje gospodarske krize, naravno, prijeti prelijevanjem na cijelo društvo te tako postaje najvažnije političko pitanje. U toliko je zaokret u ekonomskoj politici i stvaranje uvjeta za ekonomski rat glavni izazov za Zorana Milanovića. Pritom nije potpuno jasno koliko Vlada razumije dubinu krize te raspolaga li dovoljnim kompetencijama i kapacitetom za provođenje potrebnih reformi i zaokreta u ekonomskim i ukupnim Vladinim politikama.
Nedovršen proces Hrvatski tranzicijski proces, od kojeg se očekivalo uvođenje najbolje prakse razvijenih tržišnih ekonomija i uspostavljanje djelotvornih institucija koje omogućavaju razvoj te pružaju zaštitu privatnom vlasništvu i slobodnom poduzetništvu, nije dovršen. Privatna poduzeća jednostavno se ne prilagođavaju tržištu, ne povećavaju svoj kapital i gotovo u pravilu ne teže razvoju poslovanja na međunarodnom tržištu. Pri tome su u pravilu visoko zadužena, a ona koja to nisu nesklona su ulaganjima u kapital i širenje poslovanja.
Međutim, jedino ekonomija utemeljena na privatnim poduzećima, koja su po definiciji sklonija ulaganjima i inovacijama, može osigurati dinamičan ekonomski rast i razvoj kakav je Hrvatskoj idućih godina potreban. Dinamičan ekonomski rast potreban je i zbog rješavanja glavnih ekonomskih pitanja, poput visoke stope nezaposlenosti i zaduženosti javnog i privatnog sektora. Vladine ekonomske politike moraju, dakle, biti usredotočene na beskompromisno jačanje privatnog sektora koji mora preuzeti glavnu ulogu u ekonomiji i društvu. I upravo ovdje dolazimo do glavnog prijepora i nedovršenosti ekonomske i političke tranzicije.
Sigurni gubitnici Jačanje privatnih poduzeća unatrag 15-ak godina nije bio cilj nijedne hrvatske vlade, nijedne od vladinih politika. Početkom tranzicije hrvatska se politička elita samo u načelu zauzimala za tržišnu ekonomiju i slobodno poduzetništvo, ali to nisu bile fokalne točke njihovih politika. Vanjska politika preuzimala je prioritet, a pitanja razvoja ekonomije i njezinih struktura bila su svojevrstan kolateralni proces. HDZ je kao dominantna stranka usmjeravao proces privatizacije klijentelistički, prema svojim političkim potrebama. Sadašnja struktura privatnih poduzeća kreirana je u počecima tranzicije.
