Home / Biznis i politika / Za tradicionalni je pršut važnija bura nego podrijetlo mesa

Za tradicionalni je pršut važnija bura nego podrijetlo mesa

I u današnje vrijeme jedan Indijanac prakticira istu filozofiju, vraćajući dostojanstvo svomu narodu i izluđujući inozemne ulagače. Radi se o Evi Moralesu, Aymaras Indijancu i predsjedniku južnoameričke države Bolivije, jedine na svijetu koja je donijela zakon o Majci Zemlji prema kojem priroda ima jednaka prava kao i čovjek. Istodobno, u toj je zemlji smanjena nezaposlenost, vanjski dug i broj siromašnih. Su-vremeni poglavica Morales vlada prema indijanskoj filozofiji Suma Qamani – harmoniji ljudi i okoliša, koja isključuje profit, pa je nacionalizirao naftne i energetske kompanije, rudnike, telekomunikacije, promijenio uvjete za inozemna ulaganja i još štošta.

No Seattleova mudrost i Moralesova odvažnost danas nedostaju poglavicama afričkih plemen. Mnogi nisu ni svjesni da su se u zamjenu za bocu alkoholnog pića zauvijek odrekli zemlje koja je tisućljećima prehranjivala njihov narod. Ali ne treba zamjeriti nepismenim poglavicama. Olako se najvećeg blaga, poljoprivrednog zemljišta na crnom kontinentu, drugom po veličini, odriču i vlade afričkih država. Afrika je žrtva nove globalne poljoprivredne politike ‘land grab’ ili ‘zgrabi zemlju’ osmišljene na Zapadu, a s pomoću koje multinacionalne kompanije i financijski fondovi postaju vlasnici velikih površina poljoprivrednog zemljišta. Afrika bi prema planovima svjetskih ulagača trebala postati nova žitnica svijeta, ono što je donedavno bio Brazil.

Zapadne ulagače Afrika zanima isključivo kao jeftino poljoprivredno zemljište, deset puta jeftinije od onog u SAD-u zbog proizvodnje hrane, koja postaje najunosniji biznis na svijetu. Afrika je ulagačima postala ‘alpha country’ za ulaganje s profitom većim od rizika.

Afričko gospodarstvo utemeljeno je na poljoprivredi koja s 34% sudjeluje u ukupnom izvozu i BDP-u, a kojom se bave dvije trećine stanovništva. Pod oranicama je 8,1% površine Afrike, 20,8% su livade i pašnjaci, 25,7% je pod šumom, 43% zemljišta je neplodno, a 2,4% bi se moglo iskoristiti.

Ulažitelji koji grabe Afriku, prema istraživanju Instituta Oakland, multinacionalne su zapadne kompanije i investicijski fondovi povezani s velikim bankama Goldman Sachs i JP Morgana, ali i američka sveučilišta Harvard, Spelman i Vanderbilt. Institut je na problem ‘land grab’ otvorenim pismom upozorio i američkog predsjednika Baracka Obamu.

U Africi je samo tijekom 2009. otkupljeno ili unajmljeno oko 60 milijuna hektara (veličina Francuske) obradivog zemljišta za proizvodnju hrane i biogoriva. Time su izravno ugrožene dvije trećine Afrikanaca koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom ili ovise o njoj. Ali profit ne mari za etiku, pogotovo ako se radi o 60% svjetskih rezervi obradivog, a neiskorištenog zemljišta u Africi koja je potencijal za rast svjetskoga gospodarstva. Stručnjaci smatraju da bi, primjerice, navodnjavanje zemlje u Etiopiji, gdje ljudi svakodnevno umiru od gladi, dalo najkvalitetnije poljoprivredno tlo.

Poljoprivreda Afrike krajnje je kontrastna; više od polovine afričkih poljoprivrednika radi na malim obiteljskim imanjima za osobne potrebe, a s druge strane velike su plantaže.

Problemom rasprodaje afričke zemlje u bescjene mediji se bave posljednje tri godine. Najprije su bile prozvane Kina i Indija. Kinezi su odavno pretekli Indijce u investicijama na tome kontinentu, a ne službeno namjeravaju preseliti i 300 milijuna Kineza u Afriku. Indija je druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ali napućenija od Kine, pa također Afriku vidi kao životni prostor za višak svoga stanovništva. Zanimanje Kine i Indije trenutačno je fokusirano na sirovine Afrike; naftu i bakar, ali dugoročni im je prioritet poljoprivreda – proizvodnja hrane i – životni prostor. Eksploatacija Afrike jamči Kini i Indiji gospodarski rast i ekonomsku pobjedu nad SAD-om i EU.

No zapadne ulagače Afrika zanima isključivo kao jeftino poljoprivredno zemljište, deset puta jeftinije nego ono u SAD-u zbog proizvodnje hrane koja postaje najunosniji biznis na svijetu. Uza zemlju dobivaju i ostale prirodne resurse, primjerice vodu, ali i jeftinu radnu snagu. Afrika je ulagačima postala ‘alpha country’ – ulaganje s profitom većim od rizika.

Istraživanje američkoga neovisnog Instituta Oakland iz Kalifornije pokazuje da su zapadni hedge fondovi, za razliku od Kine i Indije koje ulažu u gospodarstvo Afrike, nemilosrdno ‘zgrabili’ velike površine afričke zemlje uz malu naknadu i nedorečene ugovore na štetu vlasnika zemlje ili vlada afričkih država. Činjenica je i da za velik dio zemlje nije sređena vlasnička dokumentacija, što će novi vlasnici znati itekako iskoristiti. ‘Land grab’ neće pomoći Africi, nego će izazvati još veću nestabilnost, uništenje okoliša i špekulacije na tržištu hrane.

Država Mali stranim ulagačima ustupila zemlju besplatno, a vrlo jeftino zemlju su prodale Etiopija i Sijera Leone u zamjenu za gradnju infrastrukture, za što nisu dobile jamstvo ulagača.

Do velikih površina poljoprivrednog zemljišta investitori su dotazili i tako što su poglavicama afričkih plemena davali boce Johnnie Walkera.

U Gvineji su nedavno održani prosvjedi zbog politike ‘land grab’, a na Madagaskaru je zbog nje izbila pobuna još 2008.