Sumnjam, dakle postojim

O vih su dana mediji s mnogo entuzijazma izvijestili o sjajnom uspjehu hrvatskih inovatora na ovogodišnjem, 27. INPEX-u. Inače, INPEX je najveći američki sajam inovacija i novih proizvoda, koji se održava svake godine u Pittsburghu, a kasnije je tamo držao i svoj mali, privatni hotel. Početkom ovog stoljeća moj otac je osvojio jednu od INPEX-ovih medalja za dizajn tako da sam donekle upoznat s tom predstavom. Uglavnom, INPEX je veliki šou na kojem se nađe svega i svačega, od pametnih i korisnih do šašavih i beskorisnih izuma. Druženje inovatora i razmjena ideja završava podjelom stotinjak medalja. Hrvatski inovatori vratili su se nedavno kući s čak 11 odličja, javljaju HRT, Dnevnik.hr i mnogi drugi. Moju je pažnju posebno privukla jedna od tih inovacija nazvana ‘Zaštita od zračenja mobitela’.

Ono što znam o zračenju i mobitelima već mi pali alarmnu lampicu sumnje. Značajnije čitam dalje: ‘Čip se lijepi ili na stražnju stranu mobitela ili ispod baterije, ovisno o modelu mobitela. Glavna funkcija čipa pretvaranje je negativnog u pozitivno zračenje.’ Čip se lijepi? Pretvara negativno zračenje u pozitivno? A, joj! Ono što me definitivno obara s nogu je: ‘Podaci istraživanja o zračenju mobitela govore da ćemo svi postati otporni na negativno zračenje za 50 godina, međutim, ovaj čip će naći praktičnu primjenu dok ne razvijemo otpornost na takva zračenja.’ Moram izričito naglasiti: NE tvrdim da ta stvar ne radi.

Zračenje koje emitiraju mobiteli jest elektromagnetsko zračenje niskih energija čiji je najveći poznati učinak zagrijavanje tkiva. Pretpostavke da je to dugoročno štetno nisu pouzdano potvrđene.

Nemam pojma radi li ili ne. Samo sumnjam da radi. Jako sumnjam. Objasnit ću zašto.

Kao fizičar, i to onaj koji se bavi upravo zračenjem, pitam se što su to pozitivna i negativna zračenja mobitela. Negativno zračenje, u fizici, primjerice snop je elektrona. Kadodne cijevi starih televizora i monitora stvaraju elektronski snop. Ali nijedan mobitel, koliko znam, nema katodnu cijev niti išta slično. Uglavnom, mobiteli nisu izvori elektrona. Pozitivno zračenje, u fizici, može biti snop pozitrona, protona, alfa-čestica ili težih atomskih jezgara. Ništa od toga nije baš zdravo za ljude. Osim toga pretvaranje elektrona u gore navedene čestice zbranjeno je s nekoliko zakona. Ne mislim na pravne akte, naravno, nego na temeljne prirodne zakone koje nazivamo zakonima očuvanja.

Dobro, pretpostavimo da inovatori ipak ne barataju pojmovima iz fizike nego da pod pozitivnim i negativnim zračenjem misle, onako pjesnički, na korisno i štetno zračenje. Ako su elektromagnetski valovi, koje mobitel emitira, štetno zračenje, pitam se što je onda korisno zračenje.

Pazite, nisam ja taj koji tvrdi da je elektromagnetsko zračenje štetno. Samo pokušavam razumjeti jednu inovaciju. Štetnost ili korisnost nečega je, naravno, stvar perspektive. Elektromagnetsko zračenje je za čovjeka, u brojnim situacijama, itekako korisno. Radiovalovima prenosimo informacije, infracrveno zračenje nas grije, vidljivi dio elektromagnetskog spektra omogućava nam gledanje, a rendgensko i gamazračenje služi nam u medicini za dijagnozu i terapiju.

Iz perspektive profesionalnog astronoma mogu reći da je cijeli spektar elektromagnetskog zračenja…

U svojem udžbeniku ‘Fizika u medicini 2’ napisao sam: ‘Zračenje koje emitiraju mobiteli neionizirajuće je zračenje (uglavnom u radiovalnom području). Njegova je navodna štetnost i dalje vrlo diskutabilna. Nema čvrstih dokaza da je zračenje mobitela štetno. No, mudro je biti na oprezu i izlagati se što manje. Mogu se, primjerice, izbjegavati dugi razgovori pri kojima je mobitel pritisnut na uho. Čak i malo povećanje razmakta između mobitela i uha znatno smanjuje potencijalnu opasnost. Naime, intenzitet zračenja opada s kvadratom udaljenosti. Ako, dakle, povećate udaljenost s jednog milimetra na jedan centimeter (10 puta), intenzitet zračenja smanji se čak 100 puta. Korištenje malih slušalica s mikrofonom, pri čemu mobitel može biti u džepu ili torbi, još je bolje rješenje.’

čenja, od radiovalova do visokoe-nergijskoga gama-zračenja, iznimno koristan jer donosi veliku većinu informacija o svemiru. Elektromagnetsko zračenje je, naravno, i štetno. Dobar dio ultraljubičastog zračenja te cjelokupno rendgensko i gama-zračenje oštećuje žive organizme. Pretjerano izlaganje tom zračenju može biti pogubno. Čak i vidljiva svjetlost može biti štetna ako je preintenzivna. Laserski snop (jako usmjeren i intenzivna vidljiva svjetlost) može oštetiti oko ili čak rezati tkivo (kirurzi ga koriste u tu svrhu). Mikrovalovi nas mogu, doslovno, skuhati, što zna svatko tko je koristio mikrovalnu pećnicu.

Što je sa zračenjem koje emitiraju mobiteli? Riječ je o elektromagnetskom zračenju niskih energija čiji je najveći poznati učinak zagrijavanje tkiva. Pretpostavke da je to dugoročno štetno nisu, zasad, pouzdano potvrđene.

No, da se vratim nagrađenim inovatorima. Nisam se uspio domisliti drugoj korisnosti pozitivnog zračenja koje spominju osim zaradi od prodaje naljepnica s čipom za transformaciju zračenja. Uspit, pitam se kako se taj čip napaja. Valjda koristi energiju zračenja mobitela, što je samo po sebi vrijedan izum.

Inače, stari tehnološki fanovi mogu prepoznati čip na slici u članku ‘Hrvat izumio čip za zaštitu od negativnog zračenja mobitela!’ portala dalmacijanews.com. To je Intel Pentium III. Zanimljivo, zar ne? Evo još zanimljivosti: Dnevnik.hr piše da su dvojica inovatora koja su izumila čip za zaštitu od zračenja mobitela ‘inovatori s fakulteta Strojarstva i brodogradnje’. Provjerio sam i to, ali nisam ih pronašao u imeniku FSB-a u Zagrebu, ni FESB-a u Splitu.

Dečki, na kojem ste vi to fakultetu strojarstva?

Na kraju, onima koji misle da je zlatna medalja na sajmu INPEX dokaz da stvar radi moram reći da se grdno varaju. Povjerenstvo za dodjelu nagrada ne zamara se takvim trivijalnostima radi li stvar ili ne. Ono ocjenjuje ideje. Uz pretpostavku da je zračenje mobitela štetno te uz pretpostavku da tu štetu eliminiramo ideja je super, vrijedna zlatne medalje.