NAFTNI BIZNIS Rusi osvajaju regiju

Rusi osvajaju regiju. Zarubežnjek je u Bosanskom Brodu, Gazpromnjek u srpskom NIS-u i otvara područnici u Zagrebu, Lukoil širi maloprodaju. Rusi ‘škicaju’ OMV-ove crpke, Makedoniju i Grčku.

Samo hrvatsko tržište dobar je pokazatelj. Gazprom i Zarubežnjek ‘snimaju’ OMV-ove crpke, Gazpromnjek otvara područnici u Zagrebu, ali ‘škicaju’ i Makedoniju i Grčku. Interes Zarubežnjeka spominjao se i u istraživanju naftne i plina, gradnji produktovoda Slavonski Brod – Zagreb – Omišalj te povećanju iskorištenosti transportnoga kapaciteta Janafa i korištenju njegovim spremnicima za naftu u Omišalju. Sve u svemu, Rusi gledaju kamo ‘upucati’ svoj novac. Pitanje je zašto i što se to krije iza njihova nauma. Tomislav Čorak, mladi partner u A. T. Kearneyju, kaže da prema komentarima kolega iz Moskve postoje dvije hipoteze. Prva je da se Rusi žele geografski širiti kako bi povećali dodanu vrijednost koju stvaraju njihove kompanije. Budući da je zapadnoeuropsko tržište zasićeno, lakše im se širiti na jugoistočno Europe, koji im je i kulturološki bliži. Druga je hipoteza zauzimanje pozicije u regiji kako bi se ograničio ulazak igrača iz arapskih zemalja. Jadransko more i naša regija ipak su nova točka ulaza na tržište EU i zbog toga su atraktivni za igrače iz arapskih i dalekoistočnih zemalja – objašnjava Čorak, dodajući da će investitori u regiju dolaziti iz redova zemalja u razvoju koje imaju novca. Osim Rusa, nastavlja, to su arapske zemlje, vjerojatno Kina ili Turska primjerice. Ruska Federacija najveće je opskrbljuvač europskog tržišta naftom i prirodnim plinom, govori i profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Igor Dekanić, stoga je prirodan interes ruskih naftnih kompanija za ulazak i u maloprodajni segment.

S obzirom na to da je naftno-plinska infrastruktura u zapadnom dijelu Europe razvijena, a europske su naftne kompanije, osim OMV-a i Mola, zaošište jugoistočnu Europu, jasno da ruske kompanije se agresivnije ulaze u taj prostor. Može se očekivati još aktivniji ulazak na prostor jugoistočne Europe, pa i na hrvatsko tržište – smatra Dekanić. Dakle, konsolidacija tržišta i agresivno širenje ruskih kompanija u maloprodaji ono je što donosi bliža budućnost. Nakon toga, govori Čorak, vjerojatno slijedi zatvaranje nekih rafinerija. S njim se slaže i Dekanić, koji vjeruje da će od pet rafinerija u Srbiji, BiH i Hrvatskoj dugoročno vjerojatno opstati možda tri. To će biti one koje uspju prve osposobiti svoja postrojenja za profitabilno iskorištavanje naftne u preradi. Hrvatske su rafinerije to djelomično napravile, ali ni susjedi nisu u boljoj poziciji jer su tek počele ozbiljne pripreme za tehnološku obnovu rafinerija. Još ništa nije izgubljeno, ali vrijeme za tehnološku obnovu hrvatskih rafinerija ozbiljno curi – upozorava Dekanić.

Ina je, naime, uza svoje dvije rafinerije u Sisku i Rijeci konkurenciju izložena uvozom. Stoga, govor njezin glavni ekonomist Goran Šaravanja, kontinuirano unapređuje učinkovitost svoga rafinerijskog poslovanja i jača svoju prisutnost u veleprodaji. I treba, jer bi u rafinerijskom biznisu tržišna utakmica mogla postati intenzivna. Baš kao i u maloprodajnome, gdje je i Ina iskazala inicijalni interes za OMV-ove crpke, ali kako kaže izvor blizak toj naftnoj kompaniji, još nisu ni u kakvim pregovorima. No, evo i zašto bi se trebala upaliti crvena lampica: poznato je da je u tijeku modernizacija NIS-ove, odnosno Gazpromove rafinerije u Pančevu, koja bi do kraja godine trebala biti završena. Modernizacija će omogućiti preradu oko pet milijuna tona naftne i proizvodnju naftnih derivata prema normi EURO V.

Rusi bi onda počeli područje Grčke, Bugarsku, koja je u rukama također ruskoj Lukoil, Rumunjsku, gdje su najjači Lukoil i OMV, koji je kupio rumunjsku nacionalnu naftnu kompaniju Petrom, a i Crnu Goru, koja je prodala kotorski Jugopetrol Hellenicu i koji drži oko 70 posto tržišta. Ondje je već prisutan i Lukoil, a iz njegove se rafinerije na Siciliji nafta uglavnom uvozi i na Kosovo. I u BiH su Rusi jaki. Naftno tržište u BiH podijeljeno je na dva entiteta, kao i cijela država. U Republici Srpskoj predvodnik je Zarubežnjek, koji je privatizirao Raffineriju naftne Brod, Raffineriju ulja u Modriči i lanac crpki Petrol. Počeo se širiti i u Federaciji, ali uživo je još malen. Federacija je podijeljena između Ine, koja kontrolira popriličan dio tržišta, a ostatak otpada na slovenski Petrol, kojemu su Hrvatska i BiH najvažnija tržišta, te domaći lanac Hifa Oil. Uzgred, Petrol, jedna od najbrže rastućih energetskih kompanija u ovom dijelu Europe, u idućem četiri godine u regiji planira investirati ukupno 405 milijuna eura. I rafinerijski je biznis podijeljen u BiH, odnosno istraživanje naftne. U Republici Srpskoj naftu traži Zarubežnjek, na području Federacije to radi nizozemski Shell. Što će biti kada i ako Shell pronade naftu, trenutačno je teško prognozirati. No, jedno je sigurno: tu je kriza koja se produbljuje i odvlači investitore te ih motivira na ulaganja u druga rastača tržišta. To Rusima ne smeta. Njima je, rečeno floskolum, kriza prilika. Besparica Europe ionako im je otvorila vrata, a sad im polako omogućava i dominaciju.