Rasadnik brendova na steroidima

Ekspanzija kineskog tržišta više nije samo tema spekulativne fantastike već stvarnost od koje zapadnjačke globalne kompanije s razlogom strahuju. Naime, sve do nedavno kineski brendovi bili su percipirani kroz prizmu ‘made in China’ oznake koja je značila nešto ‘konfekcijsko’ i ‘nekvalitetno’, pa je bilo lako odmahnuti rukom na napore kineskih kompanija da osvoje globalne potrošače. No, ako je suditi prema izvješću Trendwatching.coma, Kinezi polako uspjevaju demantirati zapadnjačke predrasude i lansirati brendove koji su prema inovativnosti, ‘zelenilu’, veličini ili jednostavnosti korištenja najbolji na svijetu. Taj rebranding kineskog tržišta objašnjavaju brzim rastom urbanih potrošača koji traže sofisticirane, moderne i visokokvalitetne proizvode i usluge. Prema podacima iznesenim u najnovijem izvješću ‘trendwatchera’, 2010. godine 18 milijuna kućanstava raspolagalo je godišnjim prihodima višim od 16 tisuća dolara, a do 2020. taj broj porast će na nevjerojatnih 167 milijuna kućanstava, a prosječni će se raspoloživi dohodak udvostručiti.

Tu rastuću potražnju za high-end dobrima prepoznaju zapadnjačke kompanije koje kreiraju proizvode ekskluzivno za kinesko tržište, što daje dodatan poticaj i samopouzdanje kako potrošačima tako i lokalnim kompanijama. One, pak, polako postaju uzori u koje se ugledaju globalne kompanije bilo da je riječ o dizajnu, funkcionalnosti ili, vjerovati ili ne, brizi o okolišu. Tako, primjerice, kineska Vlada snažno podupire ‘zeleni’ projekte kako bi, među ostalim, dokazala zapadnjacima da je osviještena unatoč kritikama. U Šenzenu će tako tijekom ove godine na cesti voziti 250 električnih taksija i 200 električnih autobusa proizvedenih u kineskoj kompaniji BYD. Nadalje, kineska i singapurska vlada pokrenule su inicijativu Tianjin Eco City, u kojoj pozivaju svjetske brendove da im pomognu u rješavanju ekoloških pitanja, pogotovo onih koji se tiču rasta urbane populacije.

Osim što su često kritizirani u segmentu ekologije, Kineze ne prati ni dobar glas kad je o internetskoj cenzuri riječ. Ipak, brojne tehnološke kompanije uspjevaju zadovoljiti lokalnu potražnju za punokrvnim online iskustvom te lansiraju servise i društvene mreže koje su u nekim slučajevima učinkovitije i od globalno popularnih servisa poput Facebooka, Foursquarea i ostalih. ‘Instant messaging’ aplikacija Weixin (ili na engleski WeChat) uspjela je prikupiti 700 milijuna članova koji ne samo da ‘četaju’ u realnom vremenu, već mogu koristiti i niz drugih mogućnosti koje je kompanija skrojila prema uzoru na Google+ i Facebook. Ebay je poslužio kao inspiracija za najveću kinesku online šoping-platformu Taobao, koja svojim kupcima (prije svega muškarcima) donosi i dodanu vrijednost. Naime, korisnici mogu odabrati koja će im od stotine ponuđenih djevojaka proizvod osobno dostaviti na kućnu adresu. Osim toga, u Kini je još na tisuće primjera koji dokazuju da brendovi znaju ugoditi svojim kupcima. To je posebno vidljivo, naravno, u segmentu luksuznih proizvoda ili usluga.

Primjera radi, grupa China Railways nedavno je ‘upogonila’ najdužu mrežu brze željeznice (ruta je duga 7055 kilometara, a vozi se brzinom od 350 kilometara na sat), a svojim putnicima u biznis klasi ugađa zgodnim stjuardesama i uslugom koja se može mjeriti s onom u najluksuznijim hotelima. Kinezi očito pate od superlativa, jer se u posljednje vrijeme brendovi, odnosno kompanije trude lansirati stvari koje su ‘naj’ na svijetu. Tako je nedavno u promet pušten najveći autobus na svijetu nazvan Youngman JNP6350G, koji može primiti čak tristo putnika, a do kraja ove godine počet će gradnja najvećeg aerodroma na svijetu Beijing Daxing International Airporta, s godišnjim kapacitetom od 200 milijuna putnika. Sljedeće godine otvara se najveći šoping-centar na svijetu, koji će biti veći od zbroja površine 75 nogometnih igrališta.

Valja napomenuti da ta nova kineska proizvodnja na steroidima nije rezervirana samo za domaće tržište u kojem se namjeravaju boriti uz bok s globalnim brendovima, već njihovi divovi imaju ozbiljne ambicije i kad je riječ o osvajanju tržišta sa Zapada. I to planiraju činiti pretvaranjem sintagme ‘made in China’ u, kako piše Trendwatching.com, ‘made better in China’. To ‘better’ ili bolje, donosi kompanija Haier, koja je početkom godine predstavila Brain Wave TV, a koji omogućava potrošačima da mislima upravljaju svojim televizorima. Iako je ta tehnologija tek u eksperimentalnoj fazi, samo je pitanje trenutka kad će biti pokrenuta i klasična proizvodnja. Kompanija Lenovo, pak, konkurira hibridom laptopa i tableta nazvanim Yoga. Potrošačima se očito taj proizvod dopao jer je njegov izvoz nakon prvoga kvartala narastao 43,7 posto. Sa sličnim se podacima može pohvaliti i kineski kozmetički brend Herborist, koji spaja tradicionalnu kinesku medicinu sa suvremenom kozmetičkom znanosti. Francuska luduje za njegovim proizvodima, što je bio dovoljan dokaz da nema nikakvog razloga zašto ponudu ne bi proširio i na ostatak Europe i svijeta. I na kraju, kako zaključuju analitičari s Trendwatching.com, to je tek početak kineske ekspanzije kako na lokalnom tako i na globalnom tržištu. Upravo zbog toga oči šefova kompanija na drugoj strani planeta trebaju biti uprte u novosti s kineskog tržišta, jer bi one mogle formirati ukuse i potražnju globalnih potrošača. Kina bi, dakle, s obzirom na sve bogatije i sofisticirane kupce, mogla poslužiti kao testno tržište za formiranje nove globalne ponude, ali i novih načina poslovanja, u kojima prednost imaju oni koji su ‘brži, jači, bolji’.