Koliko god šamarali mrtvog konja, on kola neće povući naprijed

Koliko god šamarali mrtvog konja, on kola neće povući naprijed. Poduzetnik čija tvrtka ima sjedište u Austriji i odnedavno predsjednik Švicarsko-hrvatske gospodarske udruge smatra da je Vlada pogriješila što je kao svoj prvi zadatak postavila naplatu poreza umjesto da gospodarstvo pusti da malo udahne.

Koji će biti vaši prvi koraci? – Temeljni zadatak jest promicati švicarske tvrtke na domaćem tržištu, ali i omogućiti nastup hrvatskih tvrtki na švicarskom tržištu. Švicarsku tehnologiju treba prebaciti u Hrvatsku, valja pojačati strojogradnju, drvenu industriju, dovesti pozivne centre i približiti Švicarcima hrvatski turizam. Hrvatska je poznata u svijetu i po elektronički u brodarstvu, a Švicarska je jedna od vodećih zemalja u brodarstvu, zato se i u tome može uspostaviti suradnja. Na svemu tome treba mnogo raditi, pogotovo sad, uoči ulaska Hrvatske u EU.

Kakve promjene u švicarsko-hrvatskom odnosu donosi ulazak Hrvatske u EU? – Olakšat će se protok robe, ljudi i informacija. I hrvatski će proizvod imati etiketu proizvoda EU. Švicarska, iako nije članica EU, povezana je raznim bilateralnim ugovorima, što olakšava trgovinu. Švicarsko tržište poznato je kao visokotehnički razvijeno, tako da hrvatski gospodarstvenici mogu očekivati mnogo povratnih informacija. Međutim, prije toga treba poraditi na situaciji na domaćem terenu jer strani investitori zaobilaze Hrvatsku.

Na čemu konkretno? – Treba olakšati poslovanje. Švicarska je po olakšanju poslovanja treća država u svijetu, a Hrvatska je na 58. mjestu. Švicarska ima 26 kantona i 26 vrsta porezne politike, ali unatoč tomu sve savršeno funkcionira. Jedin je uvjet transparentnost. Vi ondje čak ni travu ne smijete kositi kad želite, jedino petkom nakon pet sati. U Hrvatskoj svi govore o pravnoj nesigurnosti i većina stranih investitora imala je problema s različitim pravnim zavrzlamama. Kako da onda švicarske tvrtke dođu u Hrvatsku s ozbiljnim projektom?

I promjena vlasti zakočila je neke započete projekte. – Da, a u Švicarskoj, karikirano govoreći, vi ne znate kako se zove koji ministar i koja je stranka na vlasti. Gospodarstvo nigdje ne smije osjetiti promjenu vlasti. Država se ne miješa i sve ide na referendum, a u Hrvatskoj se miješaju svi. Imam osjećaj da lijeva ruka ne zna što radi desna. Primjer je projekt HE-a Omla, koji je pod upitnikom, a dobiven je kredit koji sad stoji. Kad se donese odluka, kakva god bila, ne smije se mijenjati, to stvara nesigurnost. Naravno, tomu pridonosi i birokracija.

Hrvatska je birokratska zemlja, ali nije li nerealno uspoređivati je sa Švicarskom? – U nekoga se moramo ugledati i nečemu moramo težiti. Dajemo toliko ovlasti birokraciji, a poduzetnička je klima sve lošija. U Hrvatskoj je 15-ak švicarskih tvrtki s prihodima većima od 10 milijardi eura koji nastoje pronaći prodajno mjesto za svoje proizvode, ali također traže investicije u hrvatske proizvode koji se mogu plasirati u Švicarskoj. Naša je udruga zato aktivna u nalaženju doradbenih poslova u Hrvatskoj, ali sve je to ograničeno sporošću birokracije, inspekcijama, kaznama, naknadama i paraškalnim nametima.

Ne odobravate fiskalnu politiku nove Vlade? – Pozdravljam promjenu, ali pokazalo se da je prvi zadatak naplata poreza bez obzira na posljedice te mjere. Najprije je trebalo pustiti gospodarstvo da malo udahne, a onda postupno uvoditi fiskalni red. Ovo je sad, kao što se kaže, šamaranje mrtvog konja, on kola neće povući naprijed. Morate plaćati svoje obveze i doprinose, ali kako ako vam dobavljači nisu platili? U normalnim fiskalnim državama, ako poslodavac ne plati doprinose, nakon 60 dana mora sâm otići na trgovački sud i prijaviti stečaj.

Možda se usporedno s uvodenjem reda u plaćanje doprinosa trebao osigurati mehanizam za naplatu nenaplaćenih potraživanja. – Upravo tako. Najprije su morali pustiti novac da se slije u poduzetništvo. Sad nekim poduzetnicima ne preostaje ništa doli otpuštanja.

Mislite da bi se nezaposlenost mogla povećati? – Sigurno, jer iz čega će se dobivati prihodi? Nema potrošnje, nema investicija, a naplata je takva kakva jest.

Kako je danas u Švicarskoj? Gospodarstvo je jedno od najstabilnijih u svijetu, ali takva nisu gospodarstva zemalja EU u koje Švicarci najviše izvoze. – Nije imuno na krizu, ali spašava ga to što je prisutno u cijelom svijetu. Uobičajene su oscilacije u prihodima, ali gospodarstvo je i dalje stabilno. U svakom se poslovanju nastoji postići maksimalna stabilnost i kreator politike najprije misli na svoju državu.

• Pa tako misli i naš ministar financija Slavko Linić. Da, jedino što se nekim koracima guši gospodarstvo. Švicarci imaju drukčije korake, zakonodavstvo je prilično kruto. Njime štite svoj kapital i kontroliraju ulazak stranoga. I zato je zemlja opstala.

• Mi pak vapimo za stranim investitorima, a i ne možemo sami. To je dvosjekli mač. Svaka država nastoji privući investitore, ali pritom ponajprije sačuvati svoju samostalnost. Iz mog kuta gledanja Hrvatska trenutačno nema nijedan ozbiljan projekt koji bi mogla provesti i početi proizvoditi. Ne znam iz čega država može potaknuti novu proizvodnju i radna mjesta, našli smo se u vakuumu. Brodogradilišta da i ne spominjem – ona su državi bila kao ‘narodna banka’ u kojoj je mogla uzeti novac kad joj je zatrebalo. Tu je prvi problem odnos prema poslu i preopterećenost politike svojom ulogom u cijeni broda.

Što biste vi napravili? – Brodogradilišta svakako treba zadržati jer bez brodogradnje nema nijednoga ozbiljnog sustava koji može zaposlit kooperante. Budućnost Japana, Njemačke ili Švicarske u jakim je tvrtkama i mnogo kooperanata. Brodogradilišta trebaju što više eksternalizirati poslove. Brodogradnja ima budućnost, ali na novim osnovama. U Hrvatskoj se ne prepoznaje vlasnik s imenom i prezimenom, mi to ne možemo trpjeti. Svi vole da je država vlasnica.

• Ne bih se složila, država se smatra lošom vlasnicom. Mora se stvoriti moderna država sa sposobnim menadžerima u tvrtkama, a ne da tvrtke služe za udomljavanje političara. Strateške industrije treba zadržati. Može se prodati dio, ali ne većinski.

• A što mislite o Vladinu energetskom investicijskom zamahu? Zanima li možda Švicarce neki od najavljenih energetskih projekata? Možda bi interes mogli naći u malim termoelektranama i kogeneracijama, no investitore više zanima strojogradnja. Iz te se industrije najviše izvozi iz Švicarske. Tu su još IT, farmacija, drvna industrija i prehrabreno-prerađivačka. U tome je budućnost hrvatskih proizvoda i mogućnost za njih. Jedan od zadataka Udruge jest uspostava suradnje u lohn-poslovima.

• Međutim, Hrvatska se sa svojom cijenom rada teško može nametnuti u lohn-poslovima. To je trenutačno najjednostavnije, no budućnost i ne smije biti u lohn-poslovima. To može biti samo prijelazna faza da se osvoje neka tržišta i da se upoznaju partneri te način na koji funkcioniraju.

• U što je švicarskom investitoru najlakše ulagati u Hrvatskoj? U nekretnine, turističke objekte i proizvodnju nekih obnovljivih izvora, poput mini hidrocentrala, koji se iz Hrvatske mogu izvoziti u regionalne zemlje.

• Znači, podupirete razvoj obnovljivih izvora u Hrvatskoj? U razumnu, ekološki prihvatljivu obliku. Potrebni su, ali u ograničenoj mjeri. Sunce i vjetar treba kontrolirati i uz to treba imati zaleđe – stabilnu termoelektranu. Budućnost su biomasa i bioplinska, treba uspostavljati kogeneracije i trigeneracije. Za razliku od vjetra i sunca, čiji je postotak isplativosti 18 posto, trigeneracija je vrlo učinkovita, njezina je isplativost 56 posto.