Prijevare javne uprave namjenskim novcem za denacionalizaciju

Od 1992. do 2009. samo je u Gradu Splitu od prodaje stanova prikupljeno 223,6 milijuna kuna, ali taj je novac potrošen namjenski jer nije kupljen nijedan stan radi denacionalizacije.

Čitatelju su iz Upravnog odjela za financije Grada Splita odgovorili da je od 1992. do 2009. u tom gradu prikupljeno 223,6 milijuna kuna i da su sagrađeni ‘socijalni stanovi’ vrijedni 55,4 milijuna kuna, 24 stana na Žnjanu za 11,3 milijuna kuna te da je čak 156,9 milijuna kuna, navodno, potrošeno za ‘komunalnu gradnju’. Ni riječi o tome koliko je stanara iseljeno u nove stanove radi denacionalizacije.

Takvo ‘Izvješće o sredstvima otkupa stanova’ čitatelj je dostavio na obradu Državnom odvjetništvu (predmet broj KR-DO-308/11). I da ne duljimo, Marija Mardešić, zamjenica općinskoga državnog odvjetnika u Splitu, odgovorila je čitatelju kako je ‘očito da nema nezakonitog trošenja novca, nego su sredstva upotrijebljena namjenski u skladu s važećim zakonom’, premda je očito da je umjesto na kupnju zamjenskih stanova novac potrošen na ‘komunalnu gradnju’. Čitatelj se nakon toga požalio Mlađenu Bajiću, glavnom državnom odvjetniku, i medijima, vjerojatno svjestan da je vuk pojeo magare, ali nadajući se da će netko biti pozvan na odgovornost zbog prijevare s denacionalizacijom.

Najattractivejši nacionaliziranu imovinu (koju je trebalo vratiti prijašnjim vlasnicima) razgrabil su povlašteni po načelu ‘tko je jamio, jamio je’, najčešće na temelju raznih upravnih postupaka, a prijašnjim vlasnicima odšteto će (eventualno) platiti porezni obveznici.

U posljednje vrijeme, doduše, zabilježeno je nekoliko iznimaka izravnog povrata nacionalizirane imovine Židovima. Većina preostale najattractivejši imovine nastoji se prikazati kao imovina koju su u međuvremenu, tobože u dobroj vjeri, stekli novi privatni vlasnici i koju se zbog toga tobože više ne može vratiti prijašnjim vlasnicima.

Primjer nezakonitih upravnih postupaka u denacionalizaciji jest odluka Ministarstva pravosuđa o ništetnosti upravnih rješenja o povratu Crkvi nekretnina župe u Dajli. Najprije se prije 15-ak godina vodio upravni postupak u Uredu državne uprave u Istarskoj županiji radi povrata Crkvi nekretnina te župe. Spomenuti ured zapravo je Ured središnje države u Istri, a ne županijski, i neprekidno je izravno u nadležnosti Ministarstva pravosuđa. To znači da je Ministarstvo pravosuđa najprije provelo upravni postupak povrata nekretnina u Dajli, a 15-ak godina poslije taj ‘svoj’ upravni postupak proglasilo ništetnim.

U Vladi, Ministarstvu pravosuđa i ostalim nadležnim tijelima javne uprave, koliko znam, dosad nitko nije snosio odgovornost zbog nezakonitih upravnih postupaka i prijevara u postupcima denacionalizacije. Nitko nije odgovarao ni zbog odluke da se pretvorba provede prije propisane denacionalizacije.