EU odustaje od europske Srbije

Najprije treba shvatiti da nakon Hrvatske nema više proširenja EU, da EU odustaje od europske Srbije te da su hrvatski partneri za regionalnu suradnju Mađarska, Austrija i Njemačka demokrat koji je dosad promicao velikosrpske ideje u proeuropskim rukavicama. U njoj bi trebao biti i Ivica Dačić, neosocijalist iz političke klase Slobodana Miloševića koji se devedesetih politički aktivno borio za veliku Srbiju. I oni bi svi trebali kohabirati u interesu Srbije, europske Srbije. Istina, Unija ima ozbiljnih problema sa svojom zajedničkom vanjskom politikom i s razumijevanjem procesa na europskom jugoistoku. Ali ne toliko da ne bi shvatila kako je ta kohabacija Nikolić-Tadić-Dačić zapravo nemoguća misija.

Prešutno podupirući Nikolića kao predsjednika i kohabituju kao model političkog upravljanja Srbijom, EU zapravo želi poručiti da odustaje od europske Srbije. Ne zato što želi zaštititi ujedinjeni europski prostor od velikosrpske ideologije. Ona je previše zaokupljena neizvjesnošću u Grčkoj, potencijalnom eksplozijom financijske i druge nestabilnosti u Španjolskoj, Portugalu… A i oprezna je prema Putinovu utjecaju u Grčkoj, Srbiji, Republici Srpskoj…

Javni snovi Tomislava Nikolića i pritajeni snovi Boris Tadića i Ivice Dačića o velikoj Srbiji za EU nisu problem ni iznenađenje. Pa mnoge su članice EU imale ili imaju velikodržavne interese, bore se za sfere vlastitog utjecaja. Ni etničko čišćenje i etnički inženjering kao sredstvo ostvarenja tog cilja za Uniju nisu problem dok su god izvan njezinih granica. Osobito ako se može povijesno opravdati politikom podijeljene krivnje, a u suvremenosti podvesti pod standard zaštite manjina, manjinskih i ljudskih prava. Raskrivanje velikosrpske misije Tomislava Nikolića u intervjuu utjecajnom FAZ-u poslužit će EU samo kao alibi. Tako će lakše odbiti odluku o početku srpskih pristupnih pregovora. Vrlo pragmatično.

Međutim, za hrvatsku državnu politiku to je kopernikanski obrat koji tek treba proraditi. Pa ona je upravo u tih 10 do 15 godina koje u pitanju Nikoliću spominje njemački novinar Martens provodila politiku nepriječivanja i zaborava velikosrpske politike kako bi se prilagodila tadašnjoj modi EU – regionalnoj suradnji na zapadnom Balkanu. U sklopu koje je europejac Tadić promicao iste vrijednosti kao vojvoda Nikolić, samo europskom retorikom. A sad najprije treba shvatiti da nakon Hrvatske nema više proširenja EU. Da su hrvatski partneri za regionalnu suradnju Mađarska, Austrija, Njemačka. Treba se braniti pred vlastitom publikom od Nikolićeve iskrenosti. Treba napraviti novu platformu za suradnju sa Srbijom. I sve to bez šalabahtera koji je našem vodstvu prijateljski ustupao europejac Boris Tadić. Politički zahtjevna misija. Ali ne nemoguća.

Svi neplaćanja odnosi se na neplaćanje kupaca s kojima je do trenutka neplaćanja postojala dugogodišnja stabilna suradnja. No s obzirom na krizu, moguće iznenadne sukobe u zemlji kupca i globalizirano svjetsko gospodarstvo, u kojem se posljedice jednog događaja vrlo brzo šire na sve tvrtke diljem svijeta, jasno je da svako poduzeće, pa i ono koje je smatrano sigurnim, može zaglavititi u problemima i prestati izvršavati svoje obveze prema dobavljačima. A posljedice nenačelnog potraživanja mogu biti višeslojne: utječu izravno na poslovni rezultat i na tok novca, povećavaju troškove naplate potraživanja, smanjuju mogućnosti investiranja i rasta zbog izgubljene dobiti.

Iako se premija osiguranja uobičajeno računa kao trošak, Ribarić poručuje da poduzetnici moraju imati na umu kako neplaćanje kupaca može postati mnogo veći trošak koji će itekako ugroziti poslovanje njihove tvrtke. Računica pokazuje da društvo koje posluje uz profitnu maržu od tri posto za pokriće relativno malog iznosa nenačelnog potraživanja od 15 tisuća eura mora povećati svoj prihod za čak 500 tisuća eura ako želi nadoknaditi izgubljeno.

Osiguranje potraživanja pridonosi i jačanju opće kulture plaćanja s obzirom na to da neplatiše gube mogućnost osiguranja i stižu na crnu listu (takvim kupcima neće biti moguće odobriti osiguranje, što je jasan signal svim poduzetnicima da s takvim kupcima ne ulaze u suradnju ili da se zaštite avansnim plaćanjem).

Premijska se stopa utvrđuje s pojedinim osiguranikom tako da što adekvatnije odražava cjelokupan rizični portfelj tog osiguranika i obuhvaća različite kriterije: rizičnost kupaca koji se uzimaju u osiguranje, tržišta, industrije, povijest suradnje, uobičajeni rokovi plaćanja, procijenjeni godišnji promet koji se osigurava. Potkraj prošle godine društvo je osim osiguranja izvoznih potraživanja napravilo iskorak u osiguranje domaćih potraživanja, odnosno osiguranje potraživanja između poslovnih subjekata na hrvatskom tržištu, što je znatan izazov imajući u vidu trenutačnu situaciju glede neplaćanja i povećan rizik stečajeva. Iznimno je važno da gospodarstvenici shvate da su i potraživanja imovina njihova društva te je, kao i ostale oblike imovine, i njih poslovno razumno osigurati i to promatrati kao investiciju, a ne samo trošak – uvjerava Ribarić.

Kakva su iskustva tvrtki koje su se od neplaćanja odlučile zaštiti ugovaranjem premije? Nino Mlinarić, komercijalni direktor Tim kabela, kaže da se s rastom izvoza pojavila potreba za osiguranjem izvoznih isporuka od političkih i komercijalnih rizika, pa od travnja prošle godine isporuke kupcima osiguravaju putem HKO-a.

Za svakog inozemnog kupca HKO dodjeljuje ukupan kreditni limit, provjeravajući i bonitet tog kupca, što je jako važno za sigurnost poslovanja. Troškovi su takvog osiguranja manji od jedan posto fakturne vrijednosti, što je prihvatljivo, s obzirom na to da je najskuplje imati nenaplativo potraživanje. Utjecaj je na likvidnost posredan jer je često opomena izvoznog osiguravatelja snažniji pritisak na naplatu od opomena vjerovnika, jer teškoće u naplati ostaju zabilježene u sustavu međunarodnih osiguravatelja i snižavaju bonitet kompanije dužnika – kaže Mlinarić te dodaje da su u malo više od godinu dana osigurali više od 50 inozemnih kupaca iz regije, EU, ali i Afrike i Azije uz aktiviranje jednog slučaja naplate.

I tvrtka Belišće izvozno je orijentirana, pa se osiguranju izvoznih potraživanja posvećuje velika pozornost.

Pouzdanog partnera u tom procesu imali smo u HBOR-u, odnosno danas HKO-u, jer nam daje dodatnu sigurnost u tim poslovima te procjenjivanju boniteta kupaca kod širenja na nova tržišta i nove kupce. Ugovaranje takve vrste osiguranja donosi nam sigurnost naplate potraživanja od naših kupaca, što znači uštedu novca i vremena. S HKO-om trenutačno dogovaramo mogućnost proširenja suradnje na područje osiguranja domaćih potraživanja. Tako bismo pozitivna iskustva s inozemnih tržišta primijenili i na hrvatskom tržištu, koje je operećeno problemom nelikvidnosti – odgovaraju iz Belišća, podsjećajući tako cijeli realni sektor da su ključni problemi naplate – kod kuće.