Usporedba aktualnoga gospodarstva s predrecesijskim zvoni na uzbunu. Dio analitičara uspoređuje Hrvatsku s Portugalom i Španjolskom. Ni oni koji nisu toliko katastrofični ne vide prostora za rast do kraja godine. Iznimka su samo optimistični kreatori ekonomske politike.
Radimiru Čačiću i Slavku Liniću ovih se dana sve više sužava prostor na kojem brane svoju ekonomsku politiku. Brojke polako isplavavaju na površinu i otklanjaju i posljednju sumnju optimista u tvrdnje da će se, ipak, na kraju godine zadnji ‘smijati’ pesimisti. Država je podbacila u investicijama, a k tomu isisava preostale kune iz sive ekonomije kojima se koliko-toliko ublažavao pad potrošnje. Prošlog je tjedna Fina objavila podatak o rastu prihoda poduzetnika u 2011. od 5,8 posto. ‘Rast’ BDP-a pak prema posljednjoj je korekciji bio na nuli. Iako je očito da nije bilo državnih investicija, ekonomski analitičar Damir Novotny upozorava da ni poduzetnici nisu bili baš toliko aktivni jer je, prije svega, riječ o rastu cijena poput nafte, sirovina, a znatno su rasle i maloprodajne cijene hrane. On u tome vidi najveći razlog za rast prihoda jer je količinski sve ostalo jednako ili je čak palo. Iako se u Hrvatskoj smanjio broj zapošlenih, Novotny smatra da je još problem u nedovoljnom restrukturiranju poduzeća i da će se morati, ako se ne poveća produktivnost, dodatno otpustati. Teško je to i zamisliti jer su u Hrvatskoj danas ukupni prihodi oko 75 posto u odnosu na 2006., što znači da je produktivnost pala, kao i konkurentnost. Zato će se vrlo brzo smanjiti ukupna potražnja kućanstava i poduzeća. Prvi je signal pad proizvodnje od 5,2 posto u prvome kvartalu.
Dodamo li tomu najnoviji podatak o padu proizvodnje u travnju od čak 9,4 posto, to prema Željku Lovrinčeviću iz Ekonomskog instituta znači da će BDP ove godine pasti oko tri posto. To je alarmantan rapidan pad koji nas dovodi u stanje kakvo je u španjolskoj i portugalskoj ekonomiji – predviđa pomalo katastrofično.
Međutim, predsjednik udruge Croma Vladimir Ferkelj upozorava da je Lovrinčević čak blag u ocjeni i ne isključuje mogućnost i većeg pada. Zbog svega toga Lovrinčević se slaže s Novotnjem da rast prihoda poduzetnika nije rezultat njihove žilavosti, nego rasta cijena. Ta bilo bi čudno da samo tako ostvaruju rast u situaciji u kojoj na državu i njezine tvrtke otpada 60-ak posto BDP-a i znatan dio privatnika ovisi o poslu s državom.
Potvrđuju to i brojke iznesene na 7. konvenciji hrvatskih izvoznika o kretanju gospodarstva od posljednje godine uoči recesije, 2008., do kraja prošle godine. Zanimljiva je usporedba amortizacije i investicija u te četiri godine. Investicije su 2011. pale na 33 milijarde kuna (48,3 posto u odnosu na 2008.), a vrijednost amortizacije bila je 31,5 milijardi kuna (veća za 2,2 posto u odnosu na 2008.), što znači da su se investicije približile amortizaciji. Doduše, taj su podatak naši sugovornici uzeli s rezervom. Međutim, nitko i ne isključuje tu poražavajuću brojku, pogotovo oni svjesni pada državne aktivnosti prošle godine. Još je jedan zanimljiv podatak u korist znatnog približavanja investicija amortizaciji. Vrijednost zemljišta u bilanci porasla je, iznosi to predsjednik Hrvatskih izvoznika Darinko Bago, za 20 posto. Zapravo je riječ o tome da se zemljište ne amortizira za razliku od strojeva, zgrada itd., zbog čega se zapravo povećao vrijednosni udio zemljišta u bilanci. To također pokazuje da su izostale velike investicije koje bi u suprotnom smanjile zemljišni udio. Dodamo li tomu da su kratkoročne i dugoročne obaveze u cijelom gospodarstvu porasle na 324 milijarde kuna (15 posto veće u odnosu na 2008.), a da su kapital i rezerve pali na 374 milijarde (13 posto), jasno je da gospodarstvo tone.
Takav su udar samo djelomično amortizirali izvoznici, kojima su, doduše, kratkoročne i dugoročne obveze porasle samo za 0,7 posto (na 112,4 milijarde kuna), ali zato je pad kapitala i rezervi samo malo blaži u odnosu na cijelo gospodarstvo (devet posto, na 190,7 milijardi).