Za bankino poslovanje zainteresirani američko pravosuđe i japanski regulatori

Nakon gubitka dvije milijarde dolara (ponovno) na igrama financijskim derivativima u J. P. Morgan, globalnoga bankarskog igrača, ušli su Ministarstvo pravosuđa i regulator SEC koji sad istražuju njegova sumnjiva financijska izvješća.

Kako stvari stojte, u J. P. Morganu uskoro će morati proširiti čekaonicu i zaposliti još tajnica s obzirom na interes raznih istražnih tijela za njihovo poslovanje. Najnoviji razlog za isprazno državno napinjanje mišića i besmisleno čeprkanje po ovim i onim dokumentima najuspješnije američke banke jest gubitak od dvije milijarde dolara u londonskom investicijskom odjelu objavljen početkom svibnja, što nekomu možda zvuči kao jako mnogo novca, ali ‘kikiriki’ je za promet jednog J. P. Morgana. Zadatak je dotičnog odjela osiguravanje bankina portfelja i ulaganje ‘viška’ love, pa je razumljivo zašto se malo izgubio kompas.

Šetali su onda američko Ministarstvo pravosuđa, regulatorni SEC, a pozdravi dolaze i iz dalekog Japana u kojem se regulatorna agencija također zainteresirala za poslovanje poznate banke. Gubitak od dvije milijarde dolara umjesto očekivane dobiti od 200 milijuna zapravo je u neto iznosu od 800 milijuna, no, kao što je objasnio šef Jamie Dimon, mogao bi narasti za još koju milijardu, ovisno o tržišnim uvjetima i bankinim daljnjim potezima. Dimon je kao uzroke takva promašaja naveo površnost, pogreške i loše prosuđivanje, s tim da, jasno, sebe ni u jednom trenutku ni na koji način nije smatrao odgovornim. On je ipak veliki šef, menadžer, osoba koja se bavi velikim stvarima i velikim vizijama, a ne detaljima i poslovanjem ovog ili onog odjela. On ne ‘mikroupravlja’.

Gubitak i nije neka vijest, pogotovo za banku koja unatoč tomu okrene desetke milijardi dolara prihoda i raspolaže s otpri-like 120 milijardi, ali zato je simptomatičan. Nakon kratke stanke osjetio se ponovno zadaš kobne 2008. jer se izgubilo na igranju sad već legendarnim CDS-ovima (engl. credit default swaps, oklade koje služe kao instrumenti osiguranja, očito ne previše sigurni), onim maštovitim financijskim kreacijama u središtu kraha. Unatoč tomu banku očekuje još jedna izvrsna godina, ne zna za krizu. Prošli su kvartal vrijedni ljudi u J. P. Morganu osigurali dobit od 5,4 milijardi dolara uz prihode od 27,4 milijarde, zato u strogom poslovnom smislu nije riječ o velikom problemu, nego više o izoliranom incidentu, nezgodici zagranih pojedinaca.

Od zanemarive poslovne štete veća je, možda, ona u tajmingu i PR učinku jer se bankarskom sektoru u Americi sprema Volckerovo pravilo koje će zbraniti upravo takvu trgovinu, odnosno trgovanje banaka za vlastiti račun. Pobornicima pravila i mržiteljima svega bankarskoga ta je packa sjajno legla, što je Dimon i sâm primijetio.

• To ide na ruku mnogim stručnjacima. Ova trgovina možda nije prekršila Volckerovo pravilo, ali jest Dimonovo načelo – rekao je Dimon. Glavnina rasprava, naime, vodi se o opsegu pravila, odnosno iznimkama koje će ga omogućiti. U slučaju J. P. Morgana trenutačni prijedlog pravila ne bi bio od pomoći.

Banka je ipak povukla neke poteze da bi zakrptala gubitak: posljednjih dana svibnja prodala je oko 25 milijardi dolara vrijednosnih papira u pokušaju da poveća zaradu i po pravi loš dojam nakon spomenute brljotine. Međutim, prodaja ne stvara nikakvo novo bogatstvo, nego samo služi prelijevanju dobiti iz jednog dijela kompanije u drugi. Analitičari stoga nisu pozdravili tu odluku, dapače, smatraju je novim pogrešnim korakom nakon igranja s derivativima koje nisu razumjeli. Umjesto da drže sredstva koja jamče visoku buduću dobit, u banci su se odlučili za kratkoročan učinak i tako samo otežali stvari jer će prodane vrijednosnice teško zamijeniti jednako vrijednim papirima zbog nepovoljnih tržišnih uvjeta (niskih kamata). Premda nema točnih podataka, procjenjuje se da je banka morala prodati otprilike 25 milijardi dolara vrijedne papire za dobit od samo milijardu, umanjene za 380 milijuna dolara poreza, da se brojke za tekući kvartal ne bi činile toliko loše. Jednostavnije, unovčila je neke druge profitabilne opcije da pokrije gubitak napravljen u travnju.

Kad je riječ o interesu nadležnih tijela, mnogo je uzbuđenja u tvrtki. Japanske vlasti proširile su 2010. istragu o insajderskom trgovanju dionicama Nippon Sheet Glassa i na J. P. Morgan koji sumnjiče da je izvor curenja informacija, međutim kompanija nije izričito imenovana. Povjerljivi izvori novinarima otkrili kako su u Nippon Sheet Glassu netom prije izlaska na burzu postali svjesni curenja informacije i zatražili interne istrage od dviju tvrtki zaduženih za realizaciju izlaska na burzu – Daiwa Securitiesa i J. P. Morgana. Obje su kompanije poslije javile da informacije nisu procurele iz njih.

Gubitak je pak pobudio pozornost američkog Ministarstva pravosuđa i regulatora SEC-a. Ministarstvo zanima što su visokopozicionirani dužnosnici znali o spornim transakcijama, posebice koliko je znao Dimon koji je četiri tjedna prije priznavanja gubitka cijelu priču nazvao olujom u šalici. SEC, predmet mnogih šala i pošalica u SAD-u, ipak je pokrenuo istragu i počeo rovati po njegovim knjigama, usredotočujući se na financijsko izvješćivanje, kako je objasnila Mary Schapiro, šefica američkog financijskog regulatora. U tom je slučaju problematičan bankin model ocjene rizičnosti trgovina koji je promijenjen tako da su navedene trgovine djelovale sigurnije nego što su bile.

Dimonu afera nije ni najmanje naštetila. Vršni menadžer pod kotače je bacio šebove londonskog uređa Inu Drew, uz oprostajni dar od 14 milijuna dolara, i Achillea Macrisa, a dioničari banke na godišnjoj su mu skupštini zapljeskali odobravanjem paketa naknada za prošlu godinu od 23 milijuna dolara (inače, njihov pristanak nije obvezujući). Sastanak dioničara ipak nije prošao sasvim glatko, bilo je i pobunjenih, poput Lise Lindsley, zastupnice mirovinskog fonda AFSCME-a koja je zatražila da se Dimonu oduzme dvojna funkcija predsjednika i glavnog direktora kompanije i zato dobila nedovoljnih 40 posto glasova dioničara. Prema njezinu mišljenju, Jamie Dimon zapravo nadvlađa rad Jamieja Dimona, a banka je izgubila 50 milijardi dolara tržišne vrijednosti od veljače prošle godine. Uglavnom, sve je po starom.

Prema novoj smjernici, zemlje članice moraju prikupiti 45 posto električne i elektroničke opreme koja se do 2016. nađe na tržištu i 65 posto, odnosno, ako se odluče za to, 85 posto proizvedenog otpada do 2019.

Europski parlament preporučio je članicama Unije da do 2020. razinu skupljanja i odlaganja električnog i elektroničkog otpada podignu na 85 posto. Pravilno postupanje s tom vrstom otpada važno je da bi se spriječile daljnje negativne posljedice za ljudsko zdravlje i okoliš. Sustavno prikupljanje preduvjet je za recikliranje vrijednih sirovina kao što su zlato, srebro, bakar i rijetki metali koji se nalaze u našim televizorima, prijenosnim računalima i mobilnim telefonima. Cijene tih sirovina danas vrtoglavo rastu.

Trenutačno se u EU odvojeno prikuplja i na odgovarajući način odlaze samo trećina električnog i elektroničkog otpada. Današnji je obvezujući cilj EU prikupljanje četiri kilograma EE otpada po stanovniku, dakle oko 10 milijuna tona na godinu. Prema nekim procjenama, razina proizvedenog električnog i elektroničkog otpada trebala bi do 2020. narasti na 12 milijuna tona. Novim ciljem prikupljanjem i recikliranjem čak 85 posto proizvedenoga električnog i elektroničkog otpada – trebalo bi se do 2020. prikupiti čak 10 milijuna tona, tj. 20 kg po stanovniku.

Novom Smjernicom o električnom i elektroničkom otpadu zemlje članice EU dobile bi sredstva za učinkovitije suzbijanje ilegalnog izvoza otpada. Ilegalne pošiljke električnog i elektroničkog otpada često su skrivene pod krinkom izvoza rabljene opreme, izbjegavajući tako pravila EU o postupanju s otpadom.

Zemlje članice moraju prikupiti 45 posto električne i elektroničke opreme koja se do 2016. nađe na tržištu, zatim se razina podiže na 65 posto do 2019., odnosno na, odluče li tako, 85 posto proizvedenog otpada.

Sadašnja smjernica WEEE (Smjernica 2002/96/ED) na snazi je od veljače 2003. Zakonom je predviđena uspostava sustava u kojem potrošači mogu besplatno odložiti iskorišteni električni otpad. Tvari koje sadrži električni i elektronički otpad (kadmij, živa, berilij) štetne su za ljudsko zdravlje i okoliš, pa se njihovo odlaganje ne smije prepustiti slučaju.

U Hrvatskoj svaki stanovnik na godinu kupi oko 17 kilograma raznih električnih i elektroničkih uređaja koji nakon tri do sedam godina postanu otpad. Procjenjuje se da količina tog otpada u Hrvatskoj raste 10-ak posto na godinu, a danas se prikupi oko tri kilograma EE otpada na godinu po stanovniku.

U Hrvatskoj postoji organizirani besplatni sustav odlaganja te vrste otpada. Sve vaše muke s odlaganjem prestaju pozivom na besplatni broj telefona ili odvoženjem do reciklažnih dvorišta. Stari i neuporabljivi električni i elektronički aparati mogu se predati u svakoj trgovini pri kupnji istovrsnoga novog uređaja. Hrvati, međutim, još nemaju naviku brinuti se za tu vrstu otpada i skloni su ga bacati na divlja odlagališta, zato je pitanje kako ćemo uklopiti u zadane veličine do 2020.

Novom Smjernicom o električnom i elektroničkom otpadu zemlje članice EU dobivaju i sredstva za učinkovitije suzbijanje ilegalnog izvoza otpada.