Manual

U dizajnu mobilnih aplikacija dizajn sučelja posebno je važan jer je konkurencija među funkcionalnim i korisnim aplikacijama velika, pa dizajn svakako ima veliku ulogu pri odlučivanju o kupnji. Osim toga zbog ograničene veličine ekrana i manje preglednosti developeri trebaju odlučiti koje funkcije treba naglasiti, a koje idu u drugi plan. To je osobito težak zadatak kad se uzme u obzir da dizajn treba biti intuitivno jasan korisniku. Jedno je od glavnih pravila da se aplikacija za mobilni uređaj nikada ne radi tako da se desktop program samo smanji niti se rabe višeslojni programi s kompliciranim navigacijskim elementima. U mobilnom segmentu jednostavnost nije zahtjev, nego zakon (pa i na uštrb nekih funkcionalnosti za koje se programer dobro namučio).

Kada su alati lijepi, prirodni i funkcionalni, ljudi ih doživljavaju kao nastavke sebe samih. Poučavao je to još Martin Heidegger, a primijenio Steve Jobs.

Negodovanja, pa čak i bijesa, na svaki Facebookov redizajn, pa i posljednje uvođenje Timelinea. Ono što je poznato uvijek je bolje od radikalnog drukčijeg i nepoznatog jer ljudi intuitivno traže izbornike na kakve su se naviknuli. Rušenje korisničkih navika može prouzročiti blagu nelagodu kao kad je Windows prvi put pomaknuo izbornik za instalaciju i brišanje programa unutar Control Panela ili može apsolutno okretnuti svijet naglavačke, što je napravio Apple kada je u posljednju verziju OS-a uveo ‘prirodno scrolanje’.

Prirodno je značilo suprotno od 25 godina konvencije o upravljanju mišem koja govori kako pokret prsta na kotačiću ide suprotno od kursora na ekranu. Kursor koji ide u obrnutom smjeru nije izazvao blago negodovanje, već frustracije korisnika od kojih je većina promijenila originalne postavke i vratila kursor u poželjan smjer (ostali su se naviknuli i sviđa im se). Dizajn Microsoftovih programa pokazuje da je konzistentnost u dizajnu sučelja uvijek dobra stvar. Word, Excel i Powerpoint izgledaju isto, imaju isti ‘feel’ i lako se upotrebljavaju. Prepoznatljive plave boje tih programa većini su drage i poznate te prate dizajn operativnog sustava.

Sva funkcionalnost ovog svijeta, međutim, ništa ne znači ako dizajn nije lijep. Razlika je što će većina uvijek upotrebljavati funkcionalan dizajn, međutim, ako je on elegantan i privlačan, korisnici će mu se veseliti. Pretjerivanje u dizajnu interijera ili odjeće je kič. Pretjerivanje u dizajnu sučelja je tzv. bloatware – gomila elemenata bez prave funkcije koji opterećuju program i korisničke kapacitete.

Međutim, to ne znači da se trebaju izbjegavati neki otmjeni elementi. Primjerice, uporaba animacije u razvijanju aplikacija može biti jako korisna. Ljudsko oko reagira na pokret i lako zapaja sve animirane i promjenjive elemente. Jednako tako, iako su prozirni prozori, sjene, sivi i stakleni dizajn glavna podloga za poigravanje s dizajnerskim elementima, od boje ne treba zazirati. Boje pomažu u razvrstavanju tipova sadržaja i izbornika, organizaciji vizualnih elemenata sučelja i lakšem snalaženju. U dizajnu korisničkih sučelja boje se ne rabe nasumce, već u funkciji ili se ne rabe uopće. Lijepa sučelja odlikuju se i pametnim iskorištavanjem svjetla i sjene. Sadržaj u drugom planu može ostati u sjeni te se tako lakše razaznaju prozori kojima se trenutačno upravlja i lakše je istaknuti sadržaj.

Na kraju, da se vratimo na Stevea Jobsa, kralja svih citata: ‘Dizajn nije kako stvari izgledaju, već kako rade’. Odnosno, ljepota je dizajna u funkciji efikasnosti programa i jednostavnosti pristupa korisnika programu i njegovim korisnim dijelovima. Dizajnerski elementi sučelja moraju olakšavati i pojačavati komunikaciju s računalom inače su buka. A od buke, kao i od pokvarenih Heideggerovih čekića, boli glava.