Podravska ‘kombinirka’ novi adut za europsko tržište komunalne opreme

Glavni su kupci tvrtke koje održavaju prometnice i vodoprivredu. No Rascovi europski konkurenti dobivaju od svojih država direktno potpore za svaki izvezeni komad, a u Hrvatskoj ne postoje direktna državne potpore izvoznicima.

U apotekarski čistim proizvodnim pogonima na 11 tisuća kvadrata kompanija Rasco iz mirmoga Kalinovca pokraj Đurđevača će osim komunalne opreme proizvoditi i u ponedjeljak predstavljeni izvozni adut – multifunkcionalno vozilo Muvo. Maleno vozilo obavlja više od stotinu poslova; univerzalni je nosač alata koji čisti, usisava lišće, pere ulice, kosi travu, pomaže u održavanju drveća i rasvjetnih tijela. Čak i zimi čisti snijeg, posipa sol, a koristan je i vatrogascima.

Projekt Muvo počeo je prije tri godine kao odgovor na zahtjev komunalaca – kazao je Franjo Franičević, svlasnik i predsjednik Uprave Rasca.

U ‘kombinirku’ – kako tog univerzalca nazivaju komunalci – uloženi su višemilioninski iznosi, a pretpremijeru je imao na münchenskom sajmu IFAT, gdje je bio senzacija. Više od 200 konkurentska inženjera nije se moglo načuditi ugrađenim inovacijama poput poprečno položenog dizelskog agregata i usisne cijevi smještene s prednje strane vozila tako malih dimenzija, napravljenom prema najvišim ekološkim standardima.

Muvo je 60-postotni hrvatski proizvod, a za ostatak se oslanjaju na inozemne kooperante. Pred njim je road show po Sloveniji, BiH i Srbiji, dok ih velik posao očekuje i u četiri hrvatska grada. Od Muva očekuju pet milijuna eura prihoda do 2015., što je u skladu s planovima da s petog mjesta među konkurentska tvrtkama u Europi zasjednu na treće. Rasco je nastao od zanatske radio-nice prije 22 godine koju su osnovali Frano Franičević i drugi svlasnik Darko Paviša, direktor financija.

Tvrtku su doveli na zavidnu razinu. U 2011. zabilježili su prihod od 75 milijuna kuna uz neto dobit od 9,1 milijun kuna. No, u 2009. prihod je pao 25 posto zbog krize na europskim tržištima. Zavidan je i udio izvoza u prihodima. Od 2009., kad je činio 35 posto, lani je narastao do 74 posto.

Početak krize na europskim tržištima osjetno je utjecao na Rascov prihod, ali smo to predvidjeli te smo se pripremili – istaknuo je Paviša. Objasnio je da je potkraj 2008. bilo vidljivo da u planovima poslovanja velikih kompanija za održavanje prometnica nema većih nabavki strojeva i opreme. Stoga se Rasco okrenuo unutarnjim rezervama. Racionalizirao je poslovanje uz niz mjera: smanjivanje zaliha na skladištima za deset posto, smanjivanje roka naplate potraživanja sa 160 na 80 dana uz istovremeno produljenje rokova plaćanja dobavljačima s 30 na 60 dana. Racionalizacijom nabave i potragom za novim dobavljačima prosječne cijene repromaterijala smanjene su pet posto.

Stezanje remena na izvoznim tržištima nije dugo trajalo, pa je u kratkom vremenu prevladao probleme i u 2011. je izvoz porastao 102 posto. Upravo je Europa njegovo glavno tržište, a kupci komunalne tvrtke za održavanje prometnica te vodoprivredna poduzeća, s time da je najveći kupac Njemačka. Iznimno važna tržišta za tog neto izvoznika su španjolsko, rusko i ukrajinsko, dok je za 2012. plan ulazak u Francusku. Kako proizvođači znaju, sve počinje od susjedstva, pa u regiji postaje preko pet predstavnih tvrtki koje su osnovali Franičević i Paviša.

Također, razgranata distribucijska mreža od 30 ekskluzivnih distributera te 400 partnera garancija je prisutnosti i prepoznatljivosti kod kupaca i kod konkurencije. Prihode tvrtke u 70 posto generira tzv. zimski program, a ostatak dolazi od ljetnog programa te održavanja strojeva i opreme te servisa. U Hrvatskoj surađuju sa svim komunalnim tvrtkama, što je logično, jer proizvođačke konkurencije gotovo da i nema, a i u regiji su i dalje jedini. Strani trgovci predstavljaju konkurenciju, ali prema riječima vlasnika, ona može biti prijetnja onoliko koliko im oni dozvole jer nema logike da budu jeftiniji od Rasca na domaćem tržištu.

Konkurencija na inozemnim tržištima je složenija jer konkurenti dobivaju direktna potpore za svaki izvezeni komad od svoje države, dok kod nas ne postoje direktna državne potpore neto izvoznicima. Za proizvođača je otežana okolnost i opći zaostaj investicijskih aktivnosti u Hrvatskoj. Jedna od prepreka koju nastoje nadvladati je i manjak obrazovane radne snage, koja ne želi doći raditi u ruralnu sredinu. – Pravovremeno smo shvatili da bi nam u snažnoj fazi razvoja moglo nedostajati inženjera strojarstva, pa smo se odlučili na stipendiranje studenata – rekao je Franičević.

Trenutno imaju 185 zaposlenih, od čega su 42 visokoobrazovana stručnjaka, među kojima je najviše inženjera strojarstva. Rast se ograničava i previsokim kamatama na investicijske i druge kredite za proizvodnju. Iako razvoj financiraju iz dobiti, po većanjem zahtjeva financiranja morali su se obratiti i HBOR-u. Ipak, HBOR ne preuzima rizik kredita na sebe nego ga prebacuje na poslovne banke, koje obračunaju sigurnosne kamate. U dva investicijska ciklusa uložili su 53 milijuna kuna, od čega su vlastita sredstava 28,5 milijuna kuna, a kreditima je osigurano 24 milijuna kuna. Osim investicije u novu proizvodnu halu veličine 5000 četvornih metara s najmodernijim strojevima i opremom, dio je otišao i na Muvo. Dvojac ne razmišlja o prodaji tvrtke. – Kada tvrtku dovedemo na neku razinu, vjerojatno je strateško partnerstvo s nekom inozemnom tvrtkom – zaključio je Franičević.