Iznimno antičko srebro iz Vinkovaca u Zagrebu

Iznimno vrijedna zbirka srebrnog posuđa iz četvrtoj stoljeća pronađena nedavno u Vinkovcima bit će u MUO-u izložena do 10. lipnja. Predmeti su ‘brzopotezno’ obrađeni za tu izložbu, a pravi restauratorski zahvati slijede.

Koliko smo puta čuli priče o zakopanom blagu? Pravi lovci na blago s velikim, neočekivanim ‘ulovom’ postali su nedavno vinkovački arheolozi, koji su prilikom zaštitnih istraživačkih radova na već poznatoj lokaciji u središtu Vinkovaca (uz robnu kuću Namu) iskopali više od pedeset srebrnih posuda na jednom mjestu. Riječ je o cijeloj jednoj ostavi luksuznih srebrnih pladnjeva, tanjura, vaza, pokala, vrčeva, podložaka, pribora za jelo i drugog posuđa, koje je okvirno datirano u drugu polovinu četvrtej stoljeća. S obzirom na to da je posuđe bilo zakopano u zemlji na dubini od sedamdeset do sto i sedamdeset centimetara, arheolozi pretpostavljaju da ta ostava s blagom svjedoči o nesigurnosti u Rimskom Carstvu tijekom četvrtej stoljeća te običaju zakopavanja vrijednosti, koji traje gotovo do današnjih dana.

Pojedini primjeri posuđa su i pozlaćeni i ukrašeni, a već u prvom istraživanju arheolozi su pročitali i natpis AQ-VILA ANTONINVS FECIT, što znači da je u imenu Antoniusa Aquila otkriven identitet majstora koji je izradio jednu od najvrednijih srebrnih posuda. Na jednom dijelu velikih pladnjeva gravirani su geometrijski ukraši te životinjski i biljni motivi s vjernim prikazom arhitekture i ljudskih likova, posebno lijepa jahača na konju ispod čijih je nogu crtež lava. Važan antički nalaz predstavljen je na izložbi ‘Srebro antičkih Vinkovaca’ u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt (do 10. lipnja).

Dokaz velike vrijednosti vinkovačkoga nalaza za hrvatsku kulturu upravo je ta kratkotrajna izložba u MUO-u, koja se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, koje se obvezalo da će idućih godina u Zagrebu obaviti najbolje restauratorske i konzervatorske zahvate na predmetima te ih na kraju vratiti u muzej u gradu gdje su i prođeni. Zato su ti predmeti za prvo javno predstavljanje nakon otkrića u Vinkovcima u vrlo kratkom vremenu brzopotezno obrađeni, s njih su restauratori tek u manjem dijelu skinuli površinske slojeve patine koja se nataložila na plemeniti materijal, pa je poslan doživljaj i razgledavanje ponešto ‘zamućenih’ površina posuda.

Pro-nalazak tako vrijednoga antičkoga blaga, koje je gotovo šesnaest stoljeća bilo zakočano u slavonskoj zemlji, otvara nam novu priču o prošlosti Vinkovaca, na čijem se području u ono rimsko vrijeme nalazio grad Colonia Aurelia Cibalae. Ta priča koju nam tumače arheolozi još jednom podcrtava da se upravo Vinkovci mogu pohvaliti jedinstvenom vremenskom lentom koja svjedoči da je grad bio naseljen u neprekinitom trajanju od gotovo osam tisuća godina. Vinkovci su grad koji u kontinuitetu ima arheološke nalaze od prve mlađe kamenodobne starčevačke kulture do danas. To je grad u kojemu je na jednoj terini preko sazviježđa Oriona očitan prvi indoeuropski kalendar.