Dok ne zaživi san o velikom zagrebačkom Tehnopolisu, hrvatski start-up poduzetnici sreću mogu potražiti u Ljubljani. Filozofija tamošnjeg tehnoparka, kao i svih koji omogućuju inovativnim tvrtkama da lakše prebrode start je zadržavanje ‘job maker’ u zemlji i privlačenje novih.
Kada se iz zagrebačkih baraka dode na slovensko Silicijsko Brdo, teško je povjerovati da jedna i druga lokacija nose naziv: Tehnološki park. Zagrebački tehnološki park, iako je osnovan 1994., dvije godine ranije od slovenškog, još uvijek je tek zaboravljena oaza nekolicine poduzetnika inovatora na rubu Končarevoga kompleksa, a u gabaritima, u kakvim bi uistinu trebao biti, živi samo u glavama entuzijasta na čelu s Marijanom Oža- nićem.
U ljubljanskom pak predgradu, na lokaciji Brdo, raste i buja veliki moderni Tehnološki park kojeg se ne bi posramile najrazvijenije zemlje. U start-up inkubatoru je 40 do 45 tvrtki, ali ne uspiju sve. Rok za uspjeh koji je obećan poslovnim planom je tri godine. Uspješni nakon tri godine postaju pridruženi članovi.
