Swot analiza

Kompleks naizgled običnih poslovnih zgrada u sebi krije stotine malih visokotehnoloških tvrtki, čiji su osnivači mahom mladi ljudi koji se više ne boje neuspjeha. Važno je pokušati. Kao da se duh Silicijske doline preselio na ljubljansko Brdo. Na istom mjestu su fakulteti, istraživačko-razvojni laboratoriji nekih velikih kompanija, fondovi rizičnoga kapitala… Sve što je potrebno da mladi i neiskusni, ali inovativni poduzetnici s ‘onom’ idejom i poslovnim planom uspiju i to ne u Sloveniji, već globalno. Unutar kompleksa veličine 61 tisuće kvadratnih metara (u usporedbi s 1300 zagrebačkih) punog ureda, dvorana i laboratorija atmosfera je poticajna i opuštena.

No, kako je to sve uspjelo u Ljubljani, a nije u Zagrebu? Svi planeti su se poklopili da se to dogodi – kaže direktor Iztok Lesjak, stišavajući psica koji s njim dolazi u ured.

Softverski inženjer s magisterijem iz ekonomije, koji je ranije radio na Institutu Jožefa Štefana, slovenskom pandanu Rudera Boškovića, vodi Tehnološki park od osnutka. Jezgru su oformili devedesetih godina istraživači s Instituta koji su na području informacijsko-telekomunikacijskih tehnologija, zaštite okoliša i automatizacije u industriji radili projekte za tržište, kojima se potom pridružila i biotehnologija, a 1996. su od projekta postali tvrtka. No, pravi uzlet dogodio se 2007. kada je počela gradnja postojećega kompleksa na Brdu.

Lesjak je tada uspio s(p)retnim lobi ranjem od Grada Ljubljane najprije ishoditi zemljište za Park, uvjerivši istodobno Vladu da iz strukturnih fondova EU povuče sredstva za njegovu gradnju. Ukupna je vrijednost investicije bila gotovo 43 milijuna eura, od čega je država uložila osam milijuna, od kojih je 80 posto došlo iz fondova EU. Ostali potrebni kapital uz hipoteku dala je Kreditna banka Koper. Danas je vlasnička struktura Parka takva da Grad na račun zemljišta drži gotovo 70 posto udjela, Institut Jožefa Štefana ima 15 posto, a manje udjele Nacionalni institut za biologiju, Kemijski institut te tvrtke Iskra sistemi, Lek i Iskratel.

U start-up inkubatoru je 40 do 45 tvrtki, ali ne uspiju sve. Rok za uspjeh koji je obećan poslovnim planom je tri godine. Oni čiju ideju tržište nije prepoznalo u tom roku napuštaju Park i svoje mjesto prepuštaju drugima, a uspješni nakon tri godine postaju pridruženi članovi. Omjer redovnih (inkubiranih) i pridruženih je sada gotovo podjednak.

Fokusirani na azijsko tržište, jedna od najnovijih tvrtki u Tehnološkom parku Ljubljana je Breenga, pola godine stara tvrtka koja je lansirala interaktivnu uslugu oglašavanja. Lani je pobijedila na 6. slovenskom forumu inovacija u Ljubljani, što joj je bila i ulaznica za Tehnološki park. Tako smo dobili kredibilitet, ali morali smo proći inicijacijski obred – poslovni plan i prezentaciju. Tehnološki park nam pomaže s kontaktima, imamo lakši pristup tržištu, uvijek možemo dobiti savjet, a isto tako ukazuje nam na stvari koje sami možda ne bismo vidjeli – opisuje svoje iskustvo Žiga Jenko, jedan od dva svašlansnika.

Riječ je o novoj usluzi u oglašavanju koja omogućava oglašivaču da kroz brendirane sadržaje (igre, kvizove i sl.) dopre do ciljane skupine koja preko pametnih telefona igra neku igru na javnim zaslonima i zauzvrat dobiva mobilne kupone. Trenutačno pokrivaju četiri najveće kinodvorane u Ljubljani, gdje oglašivačima daju mogućnost da kroz igre postignu interakciju gledatelja s brendom. Strategija im je fokus na azijsko tržište jer je masovno i ima razvijenu kulturu korištenja pametnih telefona. Potkraj travnja otvorili su u Hong Kongu demonstracijski kutak u sveučilišnom inkubatoru, imaju zastupnika u Pekingu za kinesko tržište, a otvaraju tržišta Indije i Japana.

Da bi tehnološki park dobro funkcionirao na istom mjestu moraju biti svi faktori koji su potrebni za uspjeh, a kapital je jedna od ključnih karika. Najstariji je Horizonte Venture Management, čije je prvo ulaganje bilo u tvrtku Bia Separation koja se bavi plazmidnom biotehnologijom, a RSG Capital je poznat i u našim krajevima. Ukupno su dosad VC fondovi uložili više od 30 milijuna eura u tvrtke Tehnološkog parka.

Zemanta, jedna od poznatijih tvrtki iz Parka, koja razvija dodatak koji pomaže blogerima u traženju slikovnih i drugih materijala, dobila je prvi kapital od Seedcampa, kasnije su u nju uložili i VC fondovi, a sada imaju međuzemlje u New Yorku i Londonu, a istraživačko-ravnoj dio u Ljubljani.

Na početku je postotak uspjeha bio vrlo visok jer nije bilo, kako kaže Lesjak, toliko poduzetničke drskosti. Oni prvi su bili 200 posto sigurni da će uspjjeti – dodaje. Sada je mnogo više pokušaja i šansi. Ljudi dolaze i osnivaju tvrtku za koju već znaju kome će je prodati za nekoliko godina, što prije nikome nije bilo ni na kraj pameti – kaže Lesjak, dodajući kroz smijeh da je prije znak zrelosti bio odlazak u vojsku, a sada osnivanje vlastite tvrtke. U Sloveniji se na godinu pojavljuje oko 120 novih start-up tvrtki. U Tehnološkom parku svake godine imaju oko 60-70 prijedloga za nova poduzeća, od čega 30-40 novih uključuju u rad. S druge strane, 10-15 tvrtki svake godine umire.

U Ljubljani žele vrh tehnološke piramide. Gotovo 50 posto tvrtki sada je iz ICT industrije, a 60 posto je vezano uz računala, automatizaciju i softver, preferiraju se čiste tehnologije i novi materijali, ali ako dođe netko iz druge djelatnosti s visokotehnološkim proizvodom dobro je došao, a imaju otvorena vrata i za strane tvrtke. Ako nema generiranja novih inovativnih tvrtki koje imaju potencijal nove tehnologije, kaže Lesjak, uvijek ćemo biti samo sljedbenici, a ne kreatori nečeg novog. U brojekama, u Ljubljani su izračunali da na svaki euro koji država uloži u takav projekt u tri godine dobije natrag četiri eura kroz porez. Filozofija tehnoparkova koji omogućuju inovativnim tvrtkama da lakše prebrode start je zadržavanje ‘job makera’ u zemlji i privlačenje novih. Dok ne zaživi san o velikom zagrebačkom Tehnopolisu, hrvatski start-up poduzetnici sreću mogu potražiti u Ljubljani.