Duboković očekuje da će se upravo taj trend s vremenom proširiti na sve slojeve društva i to zbog povećane ponude, ali i činjenice da u recesiji proizvodi s predznakom organskog ili eko ipak jesu nešto skuplji od ostalih. Glavni poticaj za ‘pupanje’ ljubavi prema zelenom leži u činjenici da se svijest potrošača o štetnosti kemikalija znatno povećala, a zbog povećane razine stresa (recesija, recesija) imaju potrebu barem voditi više računa o svom tijelu (kad već duh nije zdrav). Kako pripovijeda Kulaš, TFM je ponukan tim trendom producirao emisiju o održivom razvoju i primijetio je da sve više kompanija postaje svjesno važnosti ulaska na to tržište.
Mnogo kompanija u svojoj filozofiji prodaje nam ‘zeleno’, pa čak i banke prodaju zelene kredite. No, da bi prodali ‘zeleno’, prije svega moraju imati dobar projekt jer je ciljna skupina koja na to ‘pada’ jako dobro informirana i osviještena. Kad radite akcije pošumljavanja, molim vas, zaista i pošumite zemlju ili učinite nešto korisno, a prestanite to činiti kroz virtualne igrice na društvenim mrežama kao što to radi jedna domaća kompanija – poručila je Kulaš.
Mirela Sertić Janković, izvršna direktorica Digitela, tvrdi da se trend ‘zelenog’ u Hrvatskoj manifestira na nekoliko mikrorazina.
Primjerice, kroz širenje lanaca trgovine zdrave prehrane i organskih proizvoda, stranih brendova koji ‘uvoze’ svoje globalne proizvode i projekte te trendom recikliranja. Zelenog potrošača ne obilježava samo ono što kupuje, već i koliko kupuje i što radi s otpadom. S druge strane, unutar te potrošačke skupine postoji i ozbiljan broj onih koji se ‘ježe’ od zelenih etiketa na ‘svemu i svačemu’ te ozbiljno vode računa o tome gdje i što kupuju – kaže Sertić Janković.
Lidija Čakanić je uvjerena da će se spomenuta potentna ciljna skupina u idućem razdoblju još više nakačiti na ‘organsko’. Ona pak priliku za razvoj brendova ne vidi samo za korporativni sektor, već i čitavu državu, koja je ‘dušu dala’ za organsku proizvodnju.
Važnost ekološke hrane i zdravih namirnica neće biti samo u fokusu hipstera, prezaposlenih menadžera ili mladih roditelja, već i takozvanih baby boomera, generacije potrošača odraslih na dobroj staroj rock’n’rollu koja se približava ili je premašila gornju granicu potentne dobne skupine ‘18 do 49’. Neki mediji i marke tinske publikacije uvjeravaju da je ta dobna granica posve nepravedno povučena na dob od 49 godina, jer i ti ‘stariji’ imaju itekakav sluh za nove trendove i volju za dobar šoping i zadovoljavanje svojih raznoraznih potreba. Suzana Kulaš generaciju ‘baby boomera’ nazvala je novom medijskom zlatnom kokom. Naime, američki mediji našli su se pred novim izazovom: njihova publika, vjerovali ili ne, stari!
I što još – To samo po sebi možda ne zvuči zabrinjavajuće, ali činjenica je da je prosječni ‘potrošač’ televizijskog, radijskog ili novinskog sadržaja prešao pedeset i postao gotovo nezanimljiv oglasima usmjerenim na mlade. Mediji su stoga prisiljeni mijenjati model poslovanja – kaže Kulaš i dodaje da je The Economist svojedobno naveo primjer izdavačke kuće Universal, koja je uspjela potući rekorde prodaje izdavši CD s najvećim hitovima za one koji su odrastali pedesetih godina prošlog stoljeća.
Osim što kupuju CD-ove oni su najvjerniji potrošači novina – zaključila je Kulaš i zamijetila kako u tom području domaće televizijske kuće imaju velik problem jer se ograničavaju na skupinu do 55. godine.
Naše sugovornike pitali smo i ‘nuše’ li još koje trendove koji bi mogli ozbiljnije utjecati na potrošnju u zemlji Hrvata.
Luka Duboković je istaknuo da raste DIY (do it yourself ili uradi sam) sektor, odnosno potražnja za proizvodima ili uslugama koji omogućuju potrošačima da nešto sami izrade ili obave. Nadalje, uvjereno je i da će, prema uzoru na Zapad, i kod nas zaživjeti trend povratka na selo, koji na neki način kombinira i ranije spomenute.
Kreativna direktorica iz Unexa kladila bi se na to da se potrošači ‘ipak neće svega odreći’ te si priuštiti neke sitne luksuze.
U tu kategoriju ulazi i komunikacija putem mobitela, jer su oni na neki način postali ‘nužnost’ za održavanje normalnog društvenog života – poručuje Čakanić.
Svi se slažu da kompanije moraju voditi računa o tome da potrošači odlučuju o kupnji donose na posve drugačiji način nego prije magičnog online svijeta (72 posto potrošača vjeruje web-recenzijama koliko i preporukama iz vlastitih kruhova). U svakom slučaju, pred kompanijama je da, kako bi mladi potrošači kazali, ‘zajašu na valovima hypea’ i iskoriste spomenute trendove koji bi u Hrvatskoj mogli generirati potrošnju, krizi usprkos.
Ingra je putem Zagrebačke burze objavila da je makedonska Agencija državnih cesta raskinula ugovor o gradnji te ceste i naplatila garanciju, što je blokiralo Ingrin račun. Raskinuti ugovor potpisan je 2009. i vrijedan je 51 milijun kuna, a odgovornost za raskid Ingra je prebacila na lokalne podizvođače, koji su zbog vlastitih problema izazvali zastoj radova. Ne kaže se jesu li lokalni podizvođači u probleme dospjeli eventualno stoga što im zagrebačka kompanija nije platila ono što su za nju odradili ili zbog nečega drugog.