Državni etatizam mogao bi proći u siromašnjim državama, a država s elementima samoupravljanja drži vodu u bogatijima. Moguć je i neki od miješanih modela.
Trošilo se nenamjenski, pa je imovina građana isparila u padu dionica, vezana je u preskupej nekretnini ili staromodnim haljinama. Jednako su tako gospodarski subjekti svoja sredstva investirali u više ili manje korisne projekte.
Očito se trošilo nenamjenski, pa je imovina građana isparila u padu dionica, vezana je u preskupej nekretnini, cesti koja vodi nikamo ili haljinama koje su džemodje. Jednako su tako gospodarski subjekti sredstva investirali u više ili manje korisne projekte. A najveći projekt trebao bi biti znanje (obrazovanje) i svatko tko investira u to investira u budućnost. Sljedeći prioritet, kao u basni o cvrčku i mravu, trebala bi biti štednja za crne dane, u sigurnoj valuti ili nekome drugom asetu, jer su poslovni i društveni ciklusi neprekidna pojava. Dakle, ako uzimate kredit s kamatama od pet do šest posto, moralo bi vam biti jasno da ćete cijelo razdoblje otplate ukupno otplatiti otprilike 150 posto inicijalnog iznosa. Nažalost, čak i ljudi koji se bave poduzetništvom ili su ekonomisti po struci katkad ne znaju koliko će ih ukupno krediti stajati te iz kojih će izvora ratu otplaćivati devetu ili četvrtastu godinu otplate.
Što je alternativa neoliberalnome kapitalizmu? Pa, vjerojatno su moguće dvije opcije. Jedna je državni etatizam s presudnim utjecajem države na prioritete u raspodjeli proračuna i nacionalnog bogatstva (koje države – EU ili nacionalne?). Ta opcija mogla bi igrati u državama koje su siromašnije i imaju lošiju strukturu stanovništva (manji prirast, mnogo umirovljenika, prevelik javni aparat). Druga opcija, država s elementima samoupravljanja, drži vodu kod bogatijih nacija. Moguć je i neki od miješanih modela tih dviju osnovnih opcija.
