U posljednjih je 170 godina, izračunao je Vaupel, prosječan ljudski život u razvijenim zemljama produljivan za dvije i pol godine po svakom desetljeću, jer zbog napretka u liječenju ljudi u starost ulaze boljega zdravlja. Nastavimo li s Vaupelovom računom dosljedno, ispada da će većina djece rođene nakon 2000. godine puhati u barem sto svjećica na torti. Iako je za mnoge ljude bolje da pitanje o tome koliko će živjeti ostane bez odgovora, tako nije u znanosti.
Novi način predviđanja duljine života nametnuo se znanstvenicima sa Sveučilišta u Glasgowu i Sveučilišta Exeter u Velikoj Britaniji. Temelji se na analizi DNK. Rezultati istraživanja upućuju na tajnu koju skrivaju dijelovi DNK nazvani telomerima. Telomeri su smješteni na završecima kromosoma. Funkcionaliraju poput kapica koje štite genski materijal. Mjerenjem njihove dužine u prvom mjesecima života moguće je utvrditi koliko će trajati život neke osobe. Telomeri tako funkcionaliraju poput genetskog horoskopa. Njihova dužina reducira sa starenjem sve do točke kad više ne mogu obavljati zaštitničku ulogu. Stoga, ako su pri rođenju dugački, možemo se nadati da će naši kromosomi biti dulje zaštićeni.
Dokazano je i da pušenje, neaktivnost i loša prehrana negativno utječu na telomere. Zato potencijalnim ‘highlanderima’ ne preostaje drugo već zdravim načinom života brinuti o svojim telomerima i nadati se da će znanstvenici što prije otkriti kako manipulirati genima besmrtnosti.
