Plan prehrane od pet obroka zahtijeva da uobičajenu količinu kalorija koju ste dosad unosili u dva ili tri obroka rasporedite na pet, nemojte količinu koju ste pojeli u jednom obroku ponoviti pet puta. Želudac, naime, lakše probavlja male količine hrane. Unosite li određene nutrijente svaka tri do četiri sata, on stalno pomalo radi, ne naprežući se pretjerano. To automatski dobro djeluje na probavne procese i stoga olakšava mršavljenje. No, ništa nećete učiniti ako taj raspored iskorištite za prejedanje bezvrijednom i previše prerađenom hranom koja sadrži mnogo kalorija, masnoća, šećera i soli.
Svaki od glavnih dnevnih obroka, dakle doručak, ručak i večera, trebao bi sadržavati jedno jelo od povrća: juhu, pasirano povrće, povrće na lešo kao prilog, po mogućnosti 40 dekagrama na dan. Uobičajeni glavni obrok može se sastojati od porcije tjestenine s umakom, miješane salate i zdjelice sezonskog voća ili voćne salate. Isto tako možete pripremiti povrtnu juhu za predjelo, a zatim kuhano ili na naglo pečeno meso, ribu ili sir uz prilog od povrća. Pokušajte u svoja svakodnevna jela dodati što više povrća. Primjerice, tjestenini možete dodati blanširane brokule, riži bundevu, umaku od mesa papriku, omletu špinat, blitvu ili artičok…
Naravno, dan počinje jutrom, pa tako i svi najvažniji metabolički procesi doručkom. Istraživanja pokazuju da je bježančevine najbolje unositi u prvom dijelu dana, kad tijelo ima najviše energije za njihovu preradu.
Ipak, najvažnije je steći naviku stalnog jedjenja voća, posebice u međuobrociima. To su ta dva dodatna dnevna obroka u kojima uz voćku, zdjelicu sitnoga bobičastog voća ili voćne salate možete pojesti najviše šaku orašastih plodova: oraha, badema, lješnjaka, pistacije. Međuobroci se mogu sastojati i od svježe sirove mrkve, celera, komorača, paprike, poneke masline.
Super mi je bilo kad je klijent tražio od agencije da mu kampanju na temu sporta ne osmišljavaju dvije žene jer, kao, one ne prate sport. Naručio je muški kreativni tim – i onda smo došle mi cure s boljim prijedlogom! Uglavnom, morate se stalno dokazivati, kojega god spola bili vi, vaši šefovi, klijenti ili kolege. Nema opuštanja – kaže Antolić. Tako je zovu kolege – prezimenom. Kao muškarca. Je li onda među copywriterima malo žena jer je riječ o prilično samotnjačkoj profesiji? Ana Ivušić iz Imaga sad je, i bila je godinama, jedina žena u sobi s muškarcima.
Iskreno, to mi savršeno odgovara. Muška energija tiša je i smirenija, što je sjajno za koncentraciju. E, sad, nisam… Kad je riječ o ritualima, baterije najčešće punim mijenjanjem sredine. Od promjene stola preko (pre)dugog tuširanja do čestih putovanja. Kod mene širenje vidika zahtjeva doslovno fizičko pomicanje, bilo za nekoliko metara bilo nekoliko tisuća kilometara, koliko mi već situacija dopušta – kaže Tanja Škorić.
Eskapizam je, čini se, ključ i za Anu Ivušić, koja kaže da najviše pomaže život izvan posla. Fizički rad bilo kojeg oblika, samo da se što manje upotrebljava mozak, to je najdjelotvornije. Sport, ples, bicikl… Pečenje kolače po kućama, opsesivno gledam serije i filme, najviše one koji nemaju veze sa stvarnošću – kaže Ivušić.
Smatra da kreativnost nema veze sa spolom, ali odabir profesije možda ima – žene su često pragmatičnije, sklonije organizaciji i umreživanju, koje više ide uz komunikaciju s klijentima. Na pitanje koje ženske karakteristike pomažu postizanju dobrih rezultata u tom poslu, a koje ga možda otežavaju, Ivušić kaže da su žene empatičnije i lakše verbaliziraju osjećaje.
Možda je lakše ući u psihu kupca i zamisliti što žele čuti. Ipak, to je generalizacija. U stvarnom svijetu i moji kolege i ja pisali smo i osmišljavali kampanje za lepezu kupaca: mlade, stare, muškarce, žene… bez obzira na svoj spol. Neke stvari nekomu više leže jer je određeni tip osobe, ali spol nije važan. Dobar ‘copy’ mora moći razumjeti svaki problem, poput glumca koji priprema ulogu koja nema veze s njim. U redu, možda smo malo temperamentnije. Muškarci više internaliziraju – priznaje na kraju Ivušić.