Hoće li Karamarko biti politički mentor novog naraštaja političkih narodnjaka, njegov novi ‘manolić’? Pomicanjem ulijevo Milanović kao da ga poziva upravo u tu političku nišu je 2000. bio šef dosad najdojmljivije predsjedničke kampanje, nakon toga je bio šef tajnih službi u razdoblju njihove prilagodbe NATO-u te naposljetku ministar unutarnjih poslova u izazovnom razdoblju pokušaja destabilizacije zemlje (ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića) i otvaranja istraga o (političkoj) korupciji. Uz to, njegova nacionalna orijentacija nije dvojbeno, upravo kao ni njegov antikomunizam. Sve su to plus sevi u očima HDZ-ova članstva i birača. Ali minuse mu donose bivši učitelji i mentori.
Prve lekcije o vođenju državnih poslova Karamarko je naučio kao šef kabineta premijera Josipa Manolića, dojmljiva predsjednička kampanja kojoj je Karamarko bio šef bila je kampanja Stjepana Mesića. A oni za većinu današnjeg članstva HDZ-a nisu osobe koje nose pozitivne bodove, iako su upravo oni, s tada mladim Karamarkom, potkraj osamdesetih bili osnivači HDZ-a, a i sâm je Manolić za osnutak stranke zaslužan bar jednako kao Tudman. No to su specifičnosti hrvatske postkomunističke političke tranzicije i naoko čudnovatog isprepletanja ljevice i desnice, komunizma i antikomunizma, uza sve prisutnost bivših obavještajnih struktura. Tako se na kraju čak i Manolićeva škola i Mesićeva predsjednička kampanja mogu pretvoriti u Karamarkove prednosti u kompetenciji i iskustvu. Osobito ako mu Mesić pomogne još pokojim napadom.
