OBLACI Microsoft, Google i HT predvode hrvatski let u kompjutorske oblake

Novoimenovani predsjednik Uprave Đuro Đakovića u slavonskobrodskoj tvrtki vidi velik potencijal i želi napraviti ozbiljnu industrijsku priču koja se oslanja na lokalne ljude i kooperante.

Za dobrim se konjem praši, slikovito je opisao odlazak predsjednika Uprave Instrumentarije Vladimir Kovačevića njezin vlasnik i sadašnji čelnik Vinko Barišić. Iako je, prema ugovoru, na čelu jedine hrvatske tvrtnice medicinskih implantanata trebao ostati četiri godine, za Kovačevića je ‘poziv iz Vlade’ da preuzme kormilo slavonskobrodskoga Đure Đakovića bio prevelik izazov, a za Barišića dovoljno dobar argument.

Iako je općepoznato da je nova vladajuća garnitura čelna mjesta u državnim poduzećima (premda je Đuro Đaković u 45-postotnome državnom vlasništvu) podijelila stranačkim pripadnicima i bliskim prijateljima, a da je za kadroviranje u industriji uglavnom nadležan HNS-ov prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, Kovačević kaže da nije član nijedne stranke i da oni koji su ga postavili od njega očekuju isključivo rezultate. Do formalnog imenovanja u Upravu Đuro Đakovića Holdinga nije htio ništa govoriti, a ni sada ne želi izljetati s konkretnim potezima zbog burzovne kotacije. Kaže samo da u Đuri Đakoviću vidi velik potencijal i da želi napraviti ozbiljnu industrijsku priču koja se oslanja na lokalne ljude i kooperante.

Ne može se poreći da je uistinu pokazao rezultate u dvije godine mandata u Instrumentariji. Nakon što je Barišić kupio posrnu tvrtnicu, Kovačević je početkom 2010. došao na čelo tvrtke i uspio preokrenuti negativan trend poslovanja. Kad je došao, tvrtka je bila u gubitku od 9,7 milijuna kuna, a ostavlja je s malom dobiti, udvostručenim prihodom, izvozom koji se povećao više puta i s 14 novih certificiranih proizvoda, što u medicini nije jednostavan proces.

Do dolaska u Instrumentariju Kovačević je pet godina proveo u Hrvatskoj udrusi poslodavaca, u kojoj je bio direktor udruga metalne, kemijske, tekstilne, drvne, papirne te elektroindustrije koje je povezao u novoosnovanu CRO industriju. U HUP-u je bio i direktor Nacionalnog centra za klastere i strastveni promicatelj klasterizacije. Kad je osjetio da je u HUP-u ‘završio misiju’, odlučio je promijeniti posao. – Počeo sam po abecedi birati brojeve iz imenika. Prvi je bio Barišić, koji mi je ponudio posao – kaže Kovačević.

Barišić je smatrao da je riječ o energetičnome menadžeru željnom dokazivanja i stoga dobrim kandidatom za vođenje tvrtke koja je bila u problemima. To što je vlasnik bio zadovoljan njegovim radom nije neočekivano, no na kraju je ljubav procijetala i sa sindikatima. Na početku, čim se pojavio s pojmom ‘restrukturiranje’, prestrašeni i očajni radnici dočekali su ga na nož. – Sve je odradio korektno, bio je kooperativan i njegov plan ozdravljenja na kraju je uspio. Čak smo potpisali prvi kolektivni ugovor – kaže sindikalist Josip Juričić. Kao čovjek je, dodaje Juričić, simpatičan i ambiciozan ‘fajter’.

Kovačević je sa sindikatima u Instrumentariji pokazao dobre pregovaračke vještine, što će mu dobro doći u Đuri Đakoviću, kojim su godinama vladale struje lokalnih političara, sindikata itd. Zasad nema konkretnih komentara na Kovačevićev račun i sa zanimanjem se očekuju prvi potezi, no u sindikatu već iznose zamjerku da više nijedan član Uprave nije iz Slavonskog Broda.

Možda upravo zbog toga Kovačević kao jedan od razloga zbog kojih je prihvatio novu funkciju ističe to što je Slavonac i dobro razumije podneblje. Doduše, iz Osijeka je. Inače, s njim je u Upravu Đure Đakovića došao i Marko Bogdanović iz Leda, a Tomislav Mazal, inače suprug Čačićeva zamjenice Tamara Obra dović Mazal, jedini je zadržao položaj u Upravi. Kovačević je cijelu profesionalnu karijeru povezan s preradivačkom industrijom. Karijeru je počeo u MIO-u d.d. (Metalskoj industriji Osijek). Početkom 2004. preuzeo je položaj predsjednika Uprave tvornice metalnog namještaja Jadran TMN d.d., gdje je također restrukturirao i konsolidirao poduzeće, odakle je prešao na profesionalnu funkciju u HUP.

Iako je Đuro Đaković mnogo već zalogaj od svih dosadašnjih Kovačevićevih poslova, on smatra da je važno unijeti strast u posao i to prenijeti na dobro odabrane suradnike, pa da onda veličina tvrtke nije presudna. Strast za poslom i borbenu duh Kovačevića duguje i nogometu. Do 18. godine branio je za NK Osijek, a amaterski se nogometom bavio do tridesetih. To mu je iskustvo, kaže, probudio natjecateljski duh i naučilo ga da dobro podnosi poraze te da ne ‘odleti u nebo’ nakon pobjede.

U cloud computingu u zadnje vrijeme ulaze i IT giganti koji na početku nisu bili zagriženi sljedbenici seljenja u oblak poput Oraclea ili SAP-a, koji priprema svoj oblak. Za njih, kao i za HP, IBM, VMware, Cisco itd., cloud i usluge temeljene na webu prirodna su evolucija. Google je izazvao Microsoft da se brzo prilagodi poslovanju u oblacima, ali ni te kompanije ne gube vrijeme. Dok je IBM još u domeni privatnih oblaka, HP je za 10. svibnja najavio ulazak u javni oblak na način da će korisnici iz cijelog svijeta moći koristiti virtualno računalo i pohranu podataka na ‘open source’ platformi. Glavna meta su im developerske kompanije. Za razliku od Microsofta, HP se fokusirao na ponudu infrastrukture u oblaku, iako otprije kroz privatni oblak nudi ‘softver kao uslugu’ (SaaS).

Ulazak u javni oblak samo je nadogradnja naše postojeće ponude. Ljepota ‘clouda’ je to što korisnik dobiva ono što mu treba i točno toliko plati – kaže Nenad Marjanović iz HP-a, dodajući da oblak ne postoji lokalno te da se može govoriti samo o globalnom tržištu.

Tko je lider u cloud computingu još uvijek je vrlo teško reći. Nastanak cloud computinga modela vezan je uz izgradnju infrastrukture velikih internetskih divova kao što su Google i Amazon. Ako se uzima u obzir broj fizičkih servera, pobjedu bi mogao odnijeti Google, ali ako se gleda broj korisnika koji plaćaju uslugu, ispada iz igre. Google je osim toga prisutan samo u javnom oblaku, kao i Amazon, koji je priprema za ulazak u privatni. IBM snažno grabi u oblacima sa svojim SmartCloud rješenjima, što ne čudi s obzirom na njegovu veličinu i resurse. Zasad se fokusirao na velike kompanije i privatne oblake, za što je izgradio brojne podatkovne centre. VMware je jak u privatnom oblaku i kroz partnerstva ulazi u javni i vrlo je jak konkurent Microsoftu. Kad je riječ o platformi kao usluzi (PaaS), jaki igrači su VMware i Microsoft sa svojom Azure platformom, Google s App Engineom tu malo kaska, a Oracle i IBM pokušavaju se ozbiljnije ubaciti u igru s ‘enterprise’ strane.

Gotovo svi IT resursi mogu biti isporučeni kao usluga u oblaku, a za krajnjega korisnika cloud computing trebao bi značiti da više ne postoje hardverski troškovi nabave, softverske licence itd. što je posebno primamljivo manjim tvrtkama. Javni oblaci su oni u kojima provider usluge čini dostupnim široj javnosti preko interneta i mogu biti mnogo veći od privatnih napravljenih za jednoga klijenta. Hibridni oblaci kombiniraju javne i privatne modele. Iako postoji više podjela, osnovni cloud modeli su Infrastruktura kao usluga, Platforma kao usluga i Softver kao usluga.

Hoće li koristiti usluge, odnosno držati svoje podatke u Microsoftu ili HT-u, ovisi o tome što korisnik želi i kakav je njegov poslovni scenarij. Osim globalnih i lokalnih igrača postoje i tzv. brokeri ili preprodavači usluga globalnih kompanija.

Podataka o cloud tržištu u Hrvatskoj za 2011. još nema, a prema onima iz 2010. može se zaključiti da je u povojima. U IDC-u su tada tržište procijenili na 68 milijuna kuna, ali uvjereni su da će taj segment najbrže rasti u idućim godinama.

Trenutačno više od stotinu poslovnih korisnika koristi neke od naših cloud computing usluga. Pojedinih nekoliko mjeseci interes se povećao zbog potrebe da se velika kapitalna ulaganja zamijene mjesečnim operativnim troškovima – kaže Zdenko Vrdoljak, član Uprave za tehniku Metroneta.

Cloud je neizbježan, smatra direktor IDC Adriaticsa Boris Žitnik, ali dubina krize dovela je do toga da IT uopće nije među prioritetima kompanija. Osim toga potencijalni korisnici su još zabrinuti zbog sigurnosti svojih podataka.

Kako bilo, u oblacima nas očekuje oštra tržišna borba, a tko će u njoj biti najuspješniji ovisit će o širini i kvaliteti ponude, cijeni, sigurnosti i posebno odgovarajućem marketingu. Analitičari kažu da su najkorištenije cloud usluge besplatne, ali da najsigurnije nisu besplatne.