Nijemci, Austrijanci i Talijani još čekaju vrijeme za investiranje

Većina turističkih ulaganja svodi se na ‘farbanje’ i rekonstrukciju hotela sagrađenih 80-ih godina prošlog stoljeća. Hrvatska je za strane investitore zemlja visokog rizika. Dokle god za njih nema profita, neće biti ni ulaganja.

Od 15 milijardi eura novih investicija, koliko za ovu godinu iznose optimistične Vladine najave, najprofitabilnija grana turističkog sektora (28 hotelskih tvrtki) ove godine ulaže samo 885 milijuna eura. Činjenica je da je to 50 posto više nego prošle godine, no zabrinjava da nema novih imena i igrača zainteresiranih za ‘greenfield’-projekte. Taj ‘status quo’ traje već godinama i u skoro vrijeme neće biti investicijskih injekcija, i zbog stanja na financijskom tržištu i zbog toga što nismo učinili ništa da ih privučemo.

Poticanje ulaganja jedan je od prioriteta ministra turizma Veljka Ostojića koji priprema katalog investicija u kojem je popis 14 neprivatiziranih tvrtki u turističkom sektoru, makar oni koji žele ulagati dobro znaju što je u Hrvatskoj na prodaju. Problem su uvijek bili uvjeti natječaja na koje se nitko nije javljao. Imamo i krasan posljednji primjer s jednim zainteresiranim investitorom za projekt Brijuni rivijera (lokacija Sv. Katarina – Monumenti) Dankom Končarom, koji je izabran na natječaju, ali su naknadno konzervatori odlučili tu lokaciju proglasiti kulturnim dobrom. Bez obzira na imidž blefera kojeg Slavko Linić želi prištiti Končaru, u ovom slučaju ispada da je država ta koja drži fige u džepovima.

Strani investitori za Hrvatskom pokazuju određeno zanimanje, no još ne postoje ozbiljno pripremljeni projekti. Valja uzeti u obzir da je hotelski biznis vrlo rizičan za ulaganja, a pogotovo u Hrvatskoj u kojoj postoji ograničena turistička sezona, nedovoljno razvijena infrastruktura, nedovoljno razvijen zračni promet i ono najvažnije – snažno konkurentska okružje. Snizena stopa PDV-a sva kako bi dala investitorima impuls, ali potrebni su i drugi sustavi poticaja. U prvom redu to je promjena Zakona o turističkom zemljištu koji trenutačno nije stimulativan te uvođenje tzv. mixed-use projekata koji bi smanjili rizik. Nakon 20 godina ‘mazanja očiju’ domaćim i stranim ulagateljima došlo je vrijeme realnosti, ozbiljnog i iskrenog komuniciranja, da se idućeg proljeća svijet može objaviti da nismo kao prije, da smo uljudna zemlja zainteresirana za partnersku suradnju – komentira Miroslav Dragičević, predsjednik Uprave Horwath Consultinga Zagreb.

Tri najveća investitora, čiji je ukupni iznos ulaganja viši od polovice ukupnih ulaganja u hotele, ove godine već poznati igrači, Lukšić grupa koja obnavlja svoje kapacitete Plave lagune u Poreču, Arenaturist radi istu stvar u Puli, a Valamar grupa obnavlja postojeće objekte u Poreču, Rapcu i na Krku. Dragičević kaže da ‘na lageru’ ima od 10 do 15 investitora koji čekaju povoljan trenutak za ulaganja. Nije ih htio imenovati, ali je naveo da su svi iz Zapadne i ‘nove’ Europe, posebno Njemačke, Austrije i Italije. Za veća ulaganja potrebne su posve nove okolnosti i poticaji, posebno za realizaciju ‘greenfield’-projekata. U posljednjih nekoliko godina, osim Falkensteinerove investicije u projekt ‘Punta Skala’ (koja je, doduše, trajala 10 godina), u vrijednosti od 160 milijuna eura, većih stranih ulaganja nije bilo. Domaća kompanija Maistra napravila je velik iskorak i stvorila sasvim novu dimenziju hotelijerstva u Rovinju, no sve…

Prosječan povrat na investicije na međunarodnom tržištu iznosi osam do 12 posto i isto toliko traje povrat ulaganja, a u Hrvatskoj on pak iznosi od 10 do 15 godina. Ipak, radi se o dugoročnim investicijama ako uzmemo u obzir da se jedan hotel, s pristojnim održavanjem, može eksploatirati 100 godina. Banke su stoga vrlo zainteresirane međunarodnim investitorima u vlastitim zemljama dati povoljne kamate i uvjete otplate jer poznaju prirodu biznisa. Projekt ‘Brijuni rivijera’ kao najveća turistička investicija u povijesti Hrvatske trebao je donijeti sedam milijardi eura novih ulaganja, no ispašao je klasičan primjer skupljanja bodova za izbore, zbog kojeg su investitori izgubili povjerenje i volju za ulaganjem u hrvatski turizam.

Bilo je krasno prije šest godina, kada je još bilo zlatno doba ulaganja, gledati popis imena investitora koji su se prijavili na prvi natječaj. Bila su to jaka turistička imena iz cijelog svijeta, igrači koji se ne bave spekulacijama nego ozbiljnim biznisom. Netom prije posljednjeg kruga u kojem je trebalo suziti izbor na dva investitora za jednu lokaciju natječaj je povučen. Zvali smo većinu zainteresiranih ulagača s popisa, u želji da saznamo bi li se drugi put prijavili i većina ih je izjavila da je to bilo veoma neozbiljno i da će radije potražiti drugo mjesto na kojem će potrošiti novac. Šest godina poslije za samo jednu (Sv. Katarina) od ukupno tri najatraktivnije lokacije koncesiju je dobio jedino Danko Končar koji ondje ponajprije želi sagraditi luksuznu marinu za jahte. No s obzirom na najnovije događaje upitno je hoće li se investicija nastaviti, koliko će trajati i na kraju stajati. Bit će teško vratiti slavu tom projektu a da se uvjeti natječaja drastično ne promijene.

Za projekt je svojedobno bila zainteresirana i austrijska investicijska grupa Valamar Adria holding (bivši Dom holding), međutim, sve velike investicije u najvećoj hotelskoj grupaciji u Hrvatskoj zaustavljene su do daljnjega. Lani je u objekte pod upravljanjem Valamara uložen isti iznos kao i ove godine, 100-tinjak milijuna kuna, a u posljednjih sedam godina Valamar je uložio sveukupno milijardu i 200 milijuna kuna.

Posljednjih godina znatno smo smanjili obujam ulaganja, djelomično zbog nepovoljnih uvjeta na financijskim tržištima, ali i zbog niza političkih i administrativnih zapreka za ulagače u Hrvatskoj. Trenutačno imamo spremno nekoliko zanimljivih investicijskih projekata, od kojih neki imaju i lokacijsku dozvolu, no u postojećim okolnostima ne možemo preuzeti odgovornost da znatnije ulažemo. Upoznati smo s Vladinim planovima i najavama da ulaganja u turizam učini sigurnijima, a smanjenjem PDV-a i privlačnijima. Nadamo se da će to rezultirati većim poboljšanjem ulagačke klime u Hrvatskoj – komentirao je Peter Fuchs, predsjednik Uprave menadžmentske tvrtke Valamar hoteli i ljetovališta.

Hrvatska je za strane investitore zemlja visokog rizika i dokle god za njih nema profita, neće biti ni ulaganja. Čak i kad bismo krenuli od pretpostavke da svu administraciju investitor može srediti u 100 dana, nitko mu ne može jamčiti da će tako i biti.

Imamo i prilično skupu radnu snagu, a vrijednost zemljišta do sada je bila precijenjena. Četvorni metar od 150 do 300 eura nikoga ne zanima. Naši partneri do sada su bili zainteresirani za tri lokacije – Zagreb, Dubrovnik i Istru. Prestižni lanac i hotelski brend Mariott već je želio upravljati hotelima, međutim, do sada nijedan projekt i lokacija nisu odgovarali investitoru pa uopće nisu ušli u pregovore. Žele doći i Hyatt i Steigenberger i Ritz, no tko će voditi hotel u Dubrovniku, na čijoj najprometnijoj ulici nema nijednoga poznatog trgovačkog brenda, već samo jeftini suveniri za goste s kruzeru. Problem je u tome što je još nejasno kakav turizam Hrvatska želi. Smatram da se svijest o tome mora izdizi iznad Ministarstva turizma i da Vlada mora postići konsenzus je li turizam, s obzirom na udio u BDP-u, izvozu i zapošljavanju strateška grana i koji prioritet ima. Valja prestati interpretirati statističke podatke tako da oni dobro zvuče i napraviti jasan plan – zaključio je Ivica Čačić, vlasnik konzultantske tvrtke Hotel Partner koja surađuje s najpoznatijim svjetskim hotelskim brendovima.