Home / Tvrtke i tržišta / Najveći izazov

Najveći izazov

Kranjčec, po struci ekonomist, karijeru je gradio u prodaji sve do prije pet godina, kad prelazi u sferu menadžmenta. Počeo je 1997. u Bilokalniku, gdje je u tri godine uspio doći do položaja direktora prodaje, a poslije je na toj funkciji radio i u Pet-Promu, Nexe grupi i Kamen Siraču (dijelu Kufner grupe). S tog je mjesta unaprijeđen za direktora poduzeća Kumal Zagreb i Kumal Beograd, što radi od 2007. do 2009. Tad prelazi u Bramac, na funkciju koja se službeno zove koordinator menadžmentskog tima za Hrvatsku i Crnu Goru, gdje se suočava s jednim od većih izazova jer u to vrijeme tvrtka zatvara pogon za proizvodnju crijepe u Drnišu.

Posljednja dužnost koju je obnašao jest ona voditelja nabave u Zagrebačkom holdingu. O novom položaju Kranjčec govori vrlo optimistično.

Najveći izazov – Nisam stranačka osoba, dolazim kao profesionalac iz poslovnog svijeta i prioritet mi je dobrobit Gredelja. Gredeljeva kola krenula su nizbrdo i prvo ih moramo zaustaviti na toj putanji, a onda se pobrinuti da krenu u pravome smjeru. Želim da jednog dana djeca Gredeljevih zaposlenika rade ovdje i nije mi cilj otpuštati. Gredelj treba balansirati između potrebe za profitom, koja postoji u svakoj tvrtki, i socijalne osjetljivosti. Moramo vratiti likvidnost, ali istodobno mi je cilj da što više ljudi ostane zaposleno i da se troškovi režu na područjima koja nisu izravno vezana uz temeljni biznis. Očekujem stabilizaciju poslovanja do kraja godine. Znam da je to ambiciozno, ali ovo nije položaj za nekog tko nema ambicija. Neki su me ljudi pitali što mi je to trebalo, ali mislim da ovdje mogu napraviti puno i želim da Gredelj bude pozitivan primjer. Prošao sam dosta toga u karijeri, ali ovo mi je definitivno najveći izazov – kaže Kranjčec.

Koprivnička linija SDP-a Ipak, iako nije angažiran u stranci, istina je da je blizak nekim visokopozicioniranim ljudima unutar SDP-a (po koprivničkoj liniji), valja reći da je to sigurno bilo bitno pri imenovanju na ovo mjesto, iako to ne umanjuje njegove kvalifikacije.

– Nisam čovjek iz sustava HŽ-a i očekuje me dosta posla na upoznavanju sustava, ljudi i odnosa. Istina je da je to važna stvar jer su ti odnosi veoma kompleksni. Kad vodiš privatnu kompaniju, to je drugačije jer odgovaraš samo vlasniku i ono što dogovoriš s njim jedino je bitno. Ipak, došao sam s dobrim namjerama i velikom dozom optimizma, jer bez elana i dobre volje ovaj posao sigurno se ne može dobro raditi. Dat ću sve od sebe da pokažemo da se najbolje prakse iz privatnog sektora mogu uspješno primijeniti i u kompanijama koje su javne – priznaje Kranjčec.