Jagoda Milidrag Šmid

Izračunali smo da su u posljednjih 12 godina, otkako se primjenjuje ‘švicarska formula’, mirovine za plaćama zaostale 10,45 posto. To je praktično novi dug umirovljenicima. Uz razumne reformske poteze moguće je spriječiti pad relativne mirovine i izgraditi financijski održiv sustav – kaže Nestić naglasivši da je posljedica najvećeg dijela razlike između jednostupnih i dvostupnih mirovina u 27 posto dodatka koji imaju umirovljenici iz I. stupa.

Dok se dio razlike između ‘jednostupnih’ i ‘dvostupnih’ mirovina krije u obračunu osnovne mirovine koja se isplaćuje iz prvog stupa. Nestić smatra da nema potrebe ukliditi II. stup, predlaže uravnoteženje mirovina koje se isplaćuju iz mješovitog sustava s mirovinama koje se isplaćuju samo iz I. stupa. Potencijalni povratak ‘dragovoljaca’ iz II. stupa u I. stup u trenutku umirovljenja imao bi u prvim godinama pozitivan učinak na javni mirovinski sustav zbog prijenosa štednje, ali na dugi rok trošak bi bio veći od prihoda. Nestić smatra da su temeljne pretpostavke za rast mirovina povećanje zaposlenosti i gospodarska aktivnost.

Jednom od temeljnih reformi mirovinskog sustava smatra uravnoteženje mirovina koja se isplaćuje iz mješovitog sustava s mirovinom koja se isplaćuje samo iz I. stupa. Po Nestićevom mišljenju treba osnažiti vezu između uplaćenih doprinosa i primjenjenih mirovina i uvesti pravila za automatsku korekciju mirovinskog sustava u skladu s očekivanim trajanjem života i gospodarskim okolnostima.

Također predlaže fiskalno održiv sustav valorizacije i indeksacije mirovina, uvođenje nultog stupa za siromašne umirovljenike i starije osobe koje ne primaju mirovinu, razvijanje mehanizama kontrole rizika prinosa u II. stupu… te poticanje rada i zapošljavanja u sklopu svih mjera i politika.

Prof. dr. sc. Vlado Puljiz s Pravnog fakulteta u Zagrebu tvrdi da su pred hrvatskim mirovinskim sustavom vanjski i unutrašnji izazovi. Demografski trendovi (starenje i pogoršanje vitalne strukture stanovništva), pritisak ‘baby-boom’ generacije (rođeni 50. i 60. godina 20. stoljeća), na mirovinski sustav u dućih 20 godina su vanjski izazovi. A u njih spadaju i globalizacija, tehnološka revolucija, tercijarizacija ekonomije i postindustrijska transformacija tržišta rada, koji utječu na sporiji rast produktivnosti rada i socijalne troškove, fleksibilizaciju i prekarizaciju zaposlenosti, fluidnost društva, divergenciju sustava zaposlenosti i socijalne sigurnosti – kaže prof. Puljiz.

Unutrašnjim izazovima mirovinskog sustava prof. Puljiz smatra nepovoljnu strukturu umirovljenika; 27 posto invalidskih i 22 posto obiteljskih, kratki mirovinski staž, 14 posto umirovljenika prema posebnim uvjetima, veliki broj prijevremenih umirovljenika, čak 45 posto u 2011. godini. Puljiz izlaz vidi u podizanju dobne granice umirovljenja, ranijem ulasku u svijet rada, destimulaciji prijevremenog i stimulaciji kasnijeg umirovljenja, povećanju mirovinskih i drugih oblika štednje, podizanju razine zaštite siromašnih umirovljenika, diverzifikaciji mirovina i prihoda umirovljenika te sustavnom praćenju i znanstvenom istraživanju mirovinskog sustava, što znači uvođenje novih pokazatelja za praćenje mirovinskog sustava.

No, Jagoda Milidrag Šmid, povjerenica za socijalna pitanja SSSH, tvrdi da je predložena reforma mirovinskog sustava ideološke naravi, kojoj je cilj javne potrebe pretvoriti u platformu za privatni biznis. U kojoj mjeri i hoće li mirovinski sustav u budućnosti uopće biti vezan uz rad i zaradu? Smisao države je biti solidarno društvo, ali danas je trend da i bogate države imaju sve manje novca za socijalnu i zdravstvo, ali ga imaju dovoljno za represivni sustav i političku klasu.

Da bi mirovinski sustav funkcionirao treba zapošljavati mlade ljude, oni će mirovinu dobivati i iz I. i II. stupa, a nitko im ne jamči sigurnost. Zakonodavstvo je nestabilno, ekonomija je nestabilna, II. mirovinski stup je nestabilan… Investicijski rizik uvijek postoji, a i administrativni troškovi održavanja II. stupa su vrlo visoki. On ovisi o investicijama mirovinske štednje, a tko kaže da se još koji put neće ponoviti kriza kakva je bila 2008. godine – kaže Milidrag Šmid osvrnuvši se i na mlade zaposlenike koji će mirovinu dobivati i iz II. stupa.

Izdvajanje od deset posto u II. stup značilo bi razaranje mirovinskog sustava, a rizici opstanka II. stupa su veliki. Smatram da treba jačati I. mirovinski stup jer će potreba za intervencijom države u budućnosti biti veća, a ne manja. Jačanje I. mirovinskog stupa znači da u starosti nećemo biti prepušteni sami sebi i socijalnim službama, nego dostojno živjeti – upozorava Milidrag Šmid.

Koliko god bila različita mišljenja sudionika konferencije, svi se slažu da visina mirovine izravno ovisi o uplati doprinosa, što znači da budućnost mirovinskog sustava ovisi o rješavanju problema nezaposlenosti.

Izdvajanje deset posto za II. stup značilo bi razaranje mirovinskog sustava. Treba jačati I. mirovinski stup jer će u budućnosti potreba za intervencijom države biti veća.

Sustav sada potiče neaktivnost, rano umirovljenje i sivu ekonomiju jer je niska dobna granica za odlazak u mirovinu. Ima previše posebnih i invalidskih mirovina.