HGK obmanjivanjem umjesto povećanjem cijena do većih prihoda

Kad u monopolnim ustanovama i državnim tvrtkama zatrebaju veće prihode, korisnike ili kupce usluga izgraju tako da umjesto povećanja cijena promijene obračun u tarifnom sustavu.

Nezadovoljan zbog čak 27 puta uvećanog iznosa obvezne članarine Hrvatske gospodarske komore (s 55 na 1275 kuna na mjesec), javio nam se čitatelj poduzetnik (podaci u redakciji). Kao dokaz dostavio nam je uvid u zaduženje iz porezne kartice. Čitatelj piše: ‘Koliko je HGK napravio dobroga za gospodarstvo, bila bi preskupa i članarina od jedne kune na mjesec’.

Tim javljanjem, međutim, nije potaknuta samo jedna nego niz tema o stranputicama administrativno-pravne prakse u gospodarskim djelatnostima. Porezna uprava naplaćuje neporezne prihode (primjerice, članarine HGK i Obrtničke komore). Takve ‘usluge’ Porezna uprava posebno naplaćuje, a prihodi od tako naplaćenih tih i sličnih ‘usluga’ nisu prihodi državnog proračuna, nego ih poštenjačine iz Porezne uprave samostalno raspoređuju.

U ustanovama i komunalnim i ostalim monopolnim državnim tvrtkama izbjegavaju izravna povećanja iznosa raznih zakonskih obveza, članarine ili cijena. A kad trebaju povećati sami sebi prihode, korisnike ili kupce svojih usluga obmanjuju tako što umjesto povećanja cijena formalno promijene kategorizaciju i obračun u tarifnom sustavu na način da se tim promjenama ostvari povećanje prihoda bez povećanja cijena.

Čitatelj o 27 puta povećanoj članarini piše: ‘Na prvi pogled čini se da HGK nije ništa promijenio osim što se dobro maskirao u odnosu na definiciju razvrstavanja poduzetnika’.

I zbilja, prema Zakonu o računovodstvu (NN 109/07) srednje veliki poduzetnici su oni koji imaju godišnji prihod veći od 62 milijuna kuna, više od 50 zapošlenih i ukupnu aktivu veću od 32 milijuna kuna. A prema kriterijima HGK u istu skupinu svrstani su poduzetnici koji imaju ukupni prihod od 15 (umjesto 62) milijuna kuna i ukupnu aktivu od 7,5 (umjesto 32) milijuna kuna, a jedino je nepromijenjen ostao broj od 50 i više zaposlenih.

Određivanjem znatno niže kategorizacije srednje velikih poduzetnika od one propisane Zakonom o računovodstvu ostvaren je razmjerno veći prihod od (27 puta većeg iznosa) obvezne komorske članarine. Uočivši taj raskorak u kriterijima HGK i Zakona o računovodstvu, uputili smo HGK novinarski upit o tome. I iznenadio nas je naivni pokušaj manipulacije u odgovoru u kojemu je objavljeno pola istine koja je u skladu s interesima HGK, a prešućeno pola istine koja HGK ne odgovara.

U odgovoru se navodi da je prihvaćena izmjena Zakona o računovodstvu i da je nakon toga HGK donio Odluku o financiranju ‘kojom se visina članarine i doprinosu utvrđuju prema izmijenjenim kriterijima’. A prešućuje se da HGK nije kategorizirao svoje članove prema kriterijima iz Zakona o računovodstvu, nego prema vlastitima određenima znatno niže.

U odgovoru se još navodi: ‘HGK je samostalna stručno-poslovna organizacija osnovana na temelju Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori. U skladu s odredbom članka 20. stavka 2. toga zakona način i rokove plaćanja članarine i doprinosu utvrđuje Skupština HGK i samo je ona ovlaštena mijenjati je’. A u nastavku odgovora naglašava se: ‘Budući da je rad HGK reguliran Zakonom o HGK, koji je na temelju članka 88. Ustava donio Hrvatski sabor, nema mjesta primjedbi (čitatelja) da se radi o zakinutom ustavnom pravu dragovoljnosti’. Ignorira se pritom da se članovi zaista nisu učlanili dobrovoljno, nego zbog nametnute zakonske obveze.