No paušalno gledajući, govori i analitičar tržišta kapitala u Službi za ekonomska istraživanja Erste banke Davor Špoljar, nema nekih drastičnih odstupanja Viadukta od sličnih poduzeća po financijskim pokazateljima likvidnosti i zaduženosti. Viaduktova je prednost to što velik dio obveza ne uključuje kamate, već je uglavnom riječ o različitim predujmovima za izgradnju. Stoga je relativni teret kompanije po kamatnim rashodima znatno manji od prosjeka industrije, što u uvjetima pada prihoda osigurava znatno veću fleksibilnost – objašnjava Špoljar.
Kaže da razloge valja tražiti u tome što se Viadukt u zlatnim vremenima građevinarstva zadržao na temeljnoj djelatnosti te bilancu nije opterećio razvojnim projektima kao što su to učinile neke druge građevinske kompanije. Kad je pak riječ o budućnosti, u idućem će razdoblju biti posla najviše u segmentima energetike i željeznica, pa bi i od toga Viadukt mogao imati koristi. Valja napomenuti da velik dio građevinskih kompanija još prolazi proces restrukturiranja bilanci, ali i poslovanja. Stoga će, upozorava Špoljar, istovremeno s restrukturiranjem trebati voditi žestoku borbu za nove ugovore na domaćem tržištu pa će se i konkurencija zaoštravati.
Kada govorimo o izvoznom potencijalu domaćih građevinskih kapaciteta, Špoljar kaže da se najviše očekuje od tržišta u regiji, i to u segmentu ce-stogradnje, s obzirom na to da u njemu domaće kompanije imaju najveći ‘know how’, a sama infrastruktura u zemljama poput Srbije, BiH, i Rumunjske podinvestirana je.
