Specijal

Ruske i kineske investicijske ambicije dosad su se u Hrvatskoj obezvređivale. Ali sljedeće, ključno, izvješće Europske komisije pisat će zapadni saveznici. Vladajuća koalicija nije navknula dobiti kritike iz Bruxellesa. Naprotiv, u višegodišnjoj oporbi upravo su oni hranili i podupirali briselsku administraciju u zahtjevima za depolitizaciju državne uprave, za poštovanje europskih pravnih stečevina i političkih standarda. I koristili su se time, prilično uspješno, u unutarnjem političkom nadmetanju s bivšim HDZ-ovim vladama, prozivajući ih da prihvaćaju europske standarde ‘s figom u džepu’. Ovih je dana iz Bruxellesa stiglo prvo izvješće o nadzoru nove vlade. Osnovu za dvije ključne političke kritike u izvješću EK sukreirala je sadašnja vlast dok je još bila oporba. Tada se, zajedno s briselskom administracijom, dosljedno zauzimala za depolitizaciju policije i protiv izravnoga Vladina sudjelovanja u upravljanju državnim poduzećima.

Prvi kritički osvrt izvjestitelja EK Vlada je dočekala stočki. Ne brane više javno prijedlog nove politizacije policije, ali premijer Milanović i vanjskopolitička ministrica Pusić odlučno brane članstvo ministra Linića i prvog potpredsjednika Čačića u NO-u Ine. U potpori takvu rješenju pridružuje im se i predsjednik Josipović. Pozivaju se na zaštitu nacionalnog interesa, kao argument prizivaju aktualni sudsni proces bivšem premijeru Sanaderu za prodaju upravljačkih prava nad Inom, pozivaju se na praksu starih članica EU. Ali sastavljači europskih izvješća znaju i za kazneni proces protiv aktualnog potpredsjednika Čačića pred sudom u Mađarskoj i znaju da se u tom kontekstu njegovo članstvo u NO-u Ine može tumačiti kao klasičan sukob interesa te da u starim članicama EU s takvom prtljagom kaznenog postupka ne bi mogao sudjelovati u vrhu izvršne vlasti u državi. Pitanje je koliko će ta svoja saznanja iskoristiti u sljedećem izvješću, pre-sudnom za neometan pristup Hrvatske EU. No odgovor ne ovisi samo o tome kako će se Milanovićeva vlada odnositi prema primjedbama iznesenima u izvješću o nadzoru. Ne ovisi presudno ni o tome hoće li uspjeti uvjeriti predstavnike EK u ispravnost svojih položaja. Ovisi ponajviše o tome kakve će poruke o svojim strateškim partnerstvima odaslati Milanovićeva vlada. A njezine prve poruke već su izazvale nedoumice i neugodna iznenađenja kod hrvatskih ključnih strateških partnera.

Potpredsjednik Čačić je, barem u svojim javnim porukama, u energetici širom otvorio vrata Rusiji. I to uopće ne bi bilo sporno da nije istodobno, medij-skim porukama o solarnoj energiji, tako troskom za-tvorio vrata njemačkim energetskim projektima u Hrvatskoj koji se zasnivaju na obnovljivim izvorima energije. A učinio je to upravo uoči velike njemačko-hrvatske međunarodne konferencije o obnovljivim izvorima energije, koja bi trebala biti najava jačeg ulaska njemačkog kapitala u infrastrukturne projekte u Hrvatskoj.

Premijer Milanović šalje poruku da je njegova vlada ozbiljno zainteresirana za kineska ulaganja u riječku luku i izgradnju nizinske pruge od Rijeke prema srednjoj Europi. To je inače jedan od ključnih njemačkih infrastrukturnih projekata za Hrvatsku koji godinama čeka na realizaciju, još od Sanaderove ere. Do SAD-a, ključnoga strateškog partnera, koji je omogućio Hrvatskoj članstvo i u NATO-u i u EU, dolaze informacije da Milanovićeva vlada ozbiljno razmatra obnovu zračne flote ruskim MIG-ovima 29. Što je ne samo dugoročno neisplativo nego i strateški nezamišlivo za državu koja se profilira kao ključan američki partner u regiji. I još gore od medijskog dojma, iz razgovora s predstavnicima Milanovićeva vlade ključni zapadni saveznici nose dojmove o antizapadnoj i poglavito antiameričkoj političkoj orijentaciji. A to je za Milanovićevu vladu neugodnija vijest od aktualnog izvješća EK o nadzoru, jer ti će strateški saveznici odrediti sljedeće, ključno, izvješće EK. Oni su dosad u hrvatsku zapadnu integraciju uložili previše političkog kapitala da bi je prepustili istočnim avanturama. Na tome zapadnom partnerstvu Kosor nije uspjela održati vlast. Ali je Milanović može izgubiti. Nije pritom upitno da i hrvatska Vlada ima pravo najpovoljnije trgovati svojim komparativnim prednostima. Nije upitno da su se u Hrvatskoj posljednjih godina prema ruskim i kineskim investicijskim ambicijama odnosili tako da su obezvređivali investitora. No bitno je da Milanovićeva vlada povuče jasnu crtu između trgovine, taktike i strateškog partnerstva.