Kako kazniti člana nadzornog odbora koji je bio protiv štetne odluke?

Novi zakon o financijskom poslovanju i prisilnoj nagodbi, koji ulazi u zakonodavnu proceduru, ima niz korisnih rješenja koja bi mogla smanjiti probleme stečaja i rasteretiti trgovačke sudove, ali i mnogo upitnika. Primjerice, nadzorni odbori uvijek glasuju većinom glasova.

Zakon o financijskom poslovanju i prisilnoj nagodbi, kojim bi se trebali regulirati postupci prisilne nagodbe između dužnika i vjerovnika u predstečajnom postupku, u zakonodavnu bi proceduru trebao krenuti tijekom ovog proljeća. Cilj je zakona da članove uprava i nadzornih odbora te glavne vjerovnike nelikvidnih i nesolventnih poduzeća u neku ruku prilasi da pod strogo utvrđenim okolnostima, prije stečaja pokušaju provesti postupak prisilne nagodbe. Namjera je da se, kao što se navodi u točki 9., financijskim restrukturniranjem smanji i odgodi dospjelost dužnikovih obveza, otvori mogućnost da se dugovi dužnika otplaćuju u ratama uz izmjenu rokova dospjelosti, kamatnih stopa ili drugih uvjeta kredita, da se poveća temeljni kapital na način da se potraživanja vjerovnika pretvore u vlasničke udjele ili dionice ili u najlošijim varijantama oprosti dug dužnicima.

U radnom Nacrta zakona prioritetnim potraživanjima smatraju se tražbine radnika nastale do otvaranja postupka prisilne nagodbe, kao i jasno određenih izlučnih vjerovnika i onih koji imaju založno pravo. Postupak prisilne nagodbe pokreću dužnik i porezno tijelo, s tim da uprava tvrtke mora taj postupak pokrenuti u roku od 30 dana nakon što tvrtka postane nelikvidna i insolventna. U tom postupku uprava mora u izvješću o mjerama restrukturniranja pokušati dokazati.

U slučajevima u kojim se dokažu takvi propusti uprave i nadzornih odbora smatrać će se da je njihovim propustima ili radnjama vjerovnicima nastala šteta u iznosu razlike između ukupnog iznosa prijavljenih potraživanja i naplaćenih iznosa u stečajnom postupku, naravno ako do tog postupka dođe. Sukladno sadašnjoj verziji Nacrta zakona, svaki član uprave i nadzornog odbora velikih kompanija odgovarao bi iznosima ne manjim od 150.000 eura, srednji poduzetnici s najmanje 50.000 eura, a mali poduzetnici i druge pravne osobe s najmanje 20.000 eura.

Nadajući se da će u javnoj raspravi (ako je bude) i u raspravi u Hrvatskom saboru mogući prigovori biti temeljito raspravljeni, neki se prigovori nameću već sada. Ključna primjedba je svakako zašto se polazi od toga da formalni pokušaj nagodbe (odnosno prijedlog pokretanja prisilne nagodbe) iza kojega ne mora stajati apsolutno ništa znači izbjegavanje odgovornosti, a onome tko ne postavi prijedlog prijeti velika novčana kazna neovisno o tome je li uslijed tih radnji ili propuštanja uopće umanjenja ili spriječena naplata nečije tražbine.

Naravno, s obzirom da nadzorni odbori uvijek glasuju većinom glasova (srećom ne tajno), pitanje je kako će odgovarati onaj tko nije glasovao za spornu odluku ili je bio protiv nje. Sve bi moglo biti još nejasnije u slučaju tajnoga glasovanja, što nije sasvim isključeno.

Na kraju, nekako u praktičnom smislu najveća primjedba je da će, ne bude li povratnom ili retroaktivnom učinku, taj zakon biti učinkovit tek za nekoliko godina. Najprije donošenje, pa stupanje na snagu, pa protupravne radnje, pa stečaj, pa…

U kriznoj situaciji ipak bi bolje bile mjere koje donose rezultate odmah. Takva bi, primjerice, bila odredba kojom bi prijedlog za otvaranje stečaja (ako bude otvoren) značio ne samo prekid tijeka zastare nego ga možda i proširio vremenski unazad ako stečajna masa nije dovoljna za namiru stečajnih vjerovnika. Jasno je da svaki povratni učinak nosi velike opasnosti za pravnu sigurnost, ali ga je iznimno Ustav i dopustio upravo radi situacija koje su posebno opravdane. Zar je uopće moguća opravdanja situacija od one u kojoj se stečajem manipulira na štetu vjerovnika?