Hercegovina još traži svoju hrvatsku političku definiciju. Aktualno državno vodstvo želi sudjelovati u tom procesu, ali još nije sigurno planira li to i razumije. Ili se samo šeta.
Nedugo nakon premijera Milanovića i predsjednik Josipović ovih se dana uputio u Hercegovinu na ‘Mostarsko proljeće’. Kultura je uvijek zgodan okvir za osjetljive političke turneje poput posjeta lidera hrvatske političke ljevice Hercegovini. Ali u Bosni i Hercegovini i iz kulture uvijek progovara politika. U sklopu ‘Mostarskog proljeća’ hrvatski predsjednik bio je (i) na otvorenju Parka nobelovaca Ivo Andrića i Vladimira Preloga. Obojica su rođena u Bosni, a ne u Hercegovini. Andrić u Travniku, Prelog u Sarajevu. Obojica kao Hrvati katolici. I nijednom od njih nema mjesta u današnjoj političko-geografskoj Bosni koja podrazumijeva politički prostor Federacije BiH.
U bošnjačkom je Travniku Ivo Andrić danas antiislamski knjiženik. U bošnjačkom Sarajevu Vladimir Prelog nije njihov. Kad je otac (nove) bošnjačke politike Alija Izetbegović s ponosom govorio o ‘našem nobelovcu’, govorio je o Pakistancu Abdusu Salamu. U Republici Srpskoj (koja politički ne želi imati ništa ni s geografskom Bosnom, a kamoli s političkom) ima mjesta za Ivu Andrića – kao srpskog pisca. Hrvatskoj se fučka i za Andrića i za Preloga. Andrića će obično svrstati u bosanske pisce, za Preloga obično ne znaju da je rođen u Sarajevu. Čini se da je danas Mostar, odnosno Hercegovina, jedini prostor na kojem ima mjesta za obojicu proganih hrvatskih nobelovaca i gdje oni doista nešto znače u kolektivnom pamćenju i identitetu.
Tako je, htio-ne htio, posjetom otvorenju spomen-parka dvojici nobelovaca hrvatski predsjednik simbolično zakoračio u hercegovačku političku zbilju. Na otvorenju su bili i biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić i vladika zahumsko-hercegovački Grigorije, s kojima je hrvatski predsjednik također odvojeno razgovarao. Mostarskog muftije Smajkicu nije bilo ni među uzvanicima ni među predsjednikovim sugovornicima. To je današnja slika političke Hercegovine, prostora koji još traži svoju političku definiciju. I premijer Milanović i predsjednik Josipović zasad su pokazali samo naznake želje za sudjelovanjem u tom procesu. Hrvatski položaj u NATO-u, uskoro i u EU, omogućava, pa i nameće, takvu ulogu; politički i institucionalno uništeni hercegovački Hrvati priželjkuju je. No još nije sigurno želi li to, planira li i razumije aktualno državno vodstvo. Ili se samo šeta.
