Uz kredu, ploču i računalo u obrazovni sustav razvijenih zemalja uselio se i Geocaching. U Hrvatsku privlači i turiste vođene GPS-om.
Pustolovni duh čući u mnogima od nas. Još kao maleni uživali smo u dječjim filmovima kojima je glavna tematika bila potraga za blagom, a danas milijuni osoba diljem svijeta uživaju u Harryju Potteru ili još aktualnijem – Geocachingu. Pustolovna je to igra koja će vas odvesti u prirodu i poput pravog modernog Indiane Jonesa, s GPS-om u rukama, navesti na otkrivanje skrivenog blaga, moderno nazvanog catch.
Sve počinje vašim logiranjem na internetsku stranicu Geocachinga gdje odabirete ‘cache’ (‘ulov’ ostavljen u nekom skrovištu) koji ćete tražiti i krećete u avanturu. Informacije poput gdje se nalazi, koje je veličine tajanstveno blago i koliko je zahtjevan teren po kojem ćete se kretati bit će pojašnjene. U skladu sa svojim željama, po ‘cache’ možete ići roniti ili se, primjerice, penjati po stijenama. Postoje i tako-zvani ‘multicatchevi’. Njih možete otkriti rješavanjem serije zagonetki poput hodanja put sjevera 10 koraka, čekanjem da Sunce u određeno vrijeme osvijetli mjesto koje vam ukazuje kako dalje i slično. Okorjeli igrači redom objašnjavaju da ovu igru igraju zato što ih uvijek odvede u neke nove krajeve, otkrije prirodu i mjesta na kojima još nisu bili, i tko zna bi li ih ikad posjetili da nije bilo Geocachinga.
Tomo Krajina, jedan od zaljubljenika u igru, kaže da cacheve uglavnom skuplja po Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, a kao najzanimljivije mjesto na kojem je bio ističe zanimljiv kompleks kanjona, špilja, tunela i jama Rakov Škocjan u Sloveniji. Općenito, ljudi postavljaju cacheve na mjesta gdje nema mnogo drugih ljudi, koji bi inače mogli pomisliti da su cachevi smeće i baciti ih, te na mjesta koja su zanimljiva za vidjeti pa je to odlična kombinacija za ljude koji vole prirodu.
Kada negdje putujete, obično obiđete mjesta koja su razvikana i reklamirana. Ovako imate motivaciju otkriti zanimljiva mjesta za koja malo tko zna. Zanimljivo je i to što sami možete postavljati svoje cacheve i svaki put kada ga netko nade dobivate povratnu informaciju. Tako vam potpuni neznanci ponekad zahvaljuju što ste ih odveli na mjesta koja vi poznajete, a na koja oni ne bi nikad došli da nije Geocachinga – objašnjava Tomo.
S Geocachingom se upoznao preko prijatelja s kojima je planirao. Na jednom su planinarenju oni postavili svoj cache, i tako se zainteresirao i želja za sudjelovanjem javila i kod njega, kaže Tomo.
Cijela je priča započela prije 12-ak godina kada je Dave Ulmer došao na ideju da običnu plastičnu kutiju napuni softverom, knjigama, te ubaci nešto novca i pružku koja mu je bila u blizini, te je zakopa i objavi njezine koordinate na Use-netu. Prvi tragač blaga koji se javio i bacio na posao bio je Mike Teague koji se dovezao iz Washingtona.
Cachevi mogu biti postavljeni i u gradu, a tada obično vode do zanimljivih spomenika kulture. No pravila nema. Osobi koja je postavila cache bit će iznimno zanimljivo pročitati dojmove stranaka koji je otkrio upravo njegovo skriveno blago i upoznao novo mjesto.
GPS vas do cachea dovede na 5-10 metara, ostalo je na vama. Lokacija i sadržaj cachea prepušteni su mašti i dosjetljivosti ‘izazivača’. Obavezno sadrži papir na koji se potpisuju i upisuju dojmove oni koji pronađu cache.
Geocaching omogućava poticajno povezivanje virtualnog i stvarnog svijeta, učenje o prirodi koja nas okružuje uz pomoć moderne tehnologije. Djeci, a i odraslima, ‘potraga za blagom’ zanimljiva je jer uključuje i misaone i fizičke aktivnosti – trebate pažljivo pratiti upute, analizirati okolinu, uočavati sitnice, dobro se snalaziti u prostoru i na kraju dobijete nagradu. Geocaching je možda jedinstven primjer u kojem vas moderna tehnologija tjera da izadete van i promatraste prirodu koja vas okružuje – kaže Lidija Kralj, profesorica matematike i informatike OŠ Veliki Bukovec.
