GEALAN STV i lKD tehnologija za energetski uéinkovite prozore

Zbog slaba rasta prodaje na ključnim tržištima poput Brazila i Rusije, pada prihoda i operativnoga gubitka u Sjevernoj Americi prošle godine sumnja se u održivost specifičnog Avonova modela prodaje od vrata do vrata, barem kad je riječ o razvijenim tržištima. Zasad je odbio Cotyjevu neobvezujuću ponudu, premda analitičari tvrde da bi njihovo spajanje bilo dobro za obje kozmetičke kompanije.

Oznati proizvođač i distributer kozmetičkih proizvoda Avon Products, najpoznatiji po svome modelu prodaje od vrata do vrata (Avon lady, odnosno Avonova prodavačica, opće je mjesto modernih potrošačke kulture, ne samo u Americi), vodi bitku da zadrži samostalnost nakon što je američki proizvođač parfema Coty u ponovljenom pokušaju ponudio deset milijardi dolara za preuzimanje posnule kozmetičke kuće. Osim što je odbio ponudu Avon je u potencijalnom akvizicijom ratu odgovorio imenovanjem Sheri McCoy, potpredsjednice Johnson&Johnsona, na mjesto šefice kompanije tri mjeseca nakon što je odlazak najavila njezina prethodnica Andrea Jung (rekorđera po stažu među šeficama Fortune 500 kompanija), čime će se stvari zakomplicirati vrlo za interesiranom Cotyju.

Kompanija je izazvala pozornost konkurencije nakon nekoliko godina operativnih i pravnih problema, zbog čega je bilježila sve slabije poslovne rezultate. U 12 godina pod palicom Andree Jung, koja ostaje predsjednica, Avonu je opala prodaja na matičnom američkom tržištu, smanjena je vrijednost dionice za 30 posto u proteklih godinu dana unatoč rastu tržišta za pet posto, imao je problema u realiziranju narudžbi u Brazilu, postao je predmet dviju odvojenih istraga američkih vlasti (korupcija u Kini, selektivno objavljivanje podataka financijskim analitičarima) te se suočava sa sve većim nezadovoljstvom među vlastitim prodažnim predstavnicima. Za usporedbu, cijena dionice rivala na području izravne prodaje Nu Skin Enterprisesa i Herbalifea skočila je 48, odnosno 52 posto prošle godine. Budući da u biznisu nema milosti, Coty je uočio dobru priliku i odlučio službeno pokušati preuzeti Avon neobvezujućom ponudom. Nakon neuspjeha u prvom koraku očekuje se zaobilazno stvaranje pritiska na upravu preko investitora.

McCoy, u jednom trenutku ozbiljna kandidatkinja za šeficu Johnson&Johnsona, kompanije s prihodom od 65 milijardi dolara na godinu u kojoj je provela 30 godina, u Avon je prešla, nagada se, zato što je ‘preskočena’, odnosno zbog imenovanja Alexa Gorskyja na čelo Johnson&Johnsona.

• Avon je nesumnjivo iznimna kompanija i kulturni brend, ali i tvrtka s velikim potencijalom – komentirala je svoje imenovanje McCoy, najavljujući novi rast kompanije koju će službeno voditi od 23. travnja. Jung je svojoj nasljednici izrazila potporu izjavivši da će, unatoč tomu što ostaje u kompaniji, McCoy imati odriješene ruke i potpunu autonomiju u vođenju tvrtke.

Analitičari su podijeljeni u vezi s mogućnošću realizacije preuzimanja, donekle upravo zbog pretpostavke kako McCoy ne bi prihvatila ovaj posao da je nesiguran i kratkotrajan. Coty je za Avonovu dionicu ponudio 23,25 dolara, oko 20 posto prenije na njezinu tržišnu vrijednost netom prije objave, no u Avonu su ponudu odbili okarakteriziravši je podcjenjivačkom i oportunističkom. Objašnjavajući svoje stajalište, uprava je podsjetila da ponuda iznosi samo malo više od prošlogodišnjeg neto prihoda i 8,7 puta EBITDA-e, što je prema njihovu mišljenju daleko ispod onoga koliko kompanija uistinu vrijedi. Cotyjevoj ponudi prethodilo je pregovaranje s Avonom u kojem se razmatralo spajanje dviju kompanija, ali tako da Avon kupi Coty, tvrdi njihov predsjednik Bart Becht. S obzirom na to da Avon nije iznio svoju ponudu, iz Cotyja je upućena usmena ponuda i nakon toga tri pisma tadašnjoj šefici Jung. Nakon službene odbijenice iz Avona Becht namjerava odobrovljiti dioničare i tako pokušati promijeniti mišljenje uprave.

Ipak, Becht je odbacio mogućnost neprijateljskog preuzimanja izravnom ponudom dioničarima zato što bi tako Coty ostao bez odgovora na neka važna pitanja o Avonovu poslovanju. Priznaje je, naime, da nisu detaljno upoznati s dubinom potencijalnih problema i bez mogućnosti ‘due diligence’ (dubinska analiza kompanije prije preuzimanja) ne bi znali što točno kupuju. Takav manevar zove se ‘bear hug manoeuvre’ (medvjedi zagrljaj, klinč) i pretpostavlja objavljivanje neobvezujuće ponude bez namjere izravne kupnje dionica od investitora u svrhu stvaranja internog pritiska na upravu.