Ministar policije ne smije govoriti ono što smije gospođa Neda

Mnogi kritičari misle da je europska politička korektnost licemjerje. Ali svi dužnosnici dužni su govoriti tim jezikom političke korektnosti. I to je Europa.

O no što može reći gospođa Neda iz Orlovca, romskog naselja pokraj Karlovca, ne smije ni slučajno izgovoriti ministar policije Ranko Ostojić. Nakon što je Nedin sin Nermin u divljačkoj vožnji svojim automobilom izgurao s ceste njezina novog supruga Vinka, jednostavno zato što mu se nije sviđao, gospođa Neda zbrojila je obiteljske činjenice i iznijela stajalište: njezina su sedmorica sinova trenutačno u zatvoru ili pritvoru zbog različitih kaznenih djela.

‘Cijeli život molim institucije da ih zatvore i drže na sigurnome’, kaže majka Neda ne libeći se izreći stajalište ‘jer je tako najbolje za sve’. I selo zna o čemu govoriti gospođa Neda i zato njezine sinove zove braćom Dalton. O kaznenim djelima braće Čajvanović ‘Dalton’ policija mnogo zna jer oni su redoviti, višegodišnji i višestruki policijski klijenti: krađe, provale, razbojstva… I vjerojatno se svakomu lokalnom operativcu digne kosa na glavi kad se mora baviti njihovim kriminalnim recidivama, što uopće nije bezopasan posao.

Ali nakon što se jako opekao na interpretaciji stope kriminaliteta među međimurskim Romima i zaradio kritike domaćih i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, ministar Ostojić vjerojatno još dugo neće interpretirati ništa što se odnosi na manjinsku, osobito romsku, stopu kriminaliteta. Što je tad uopće rekao ministar i zbog čega je bio prozivan? Za naše uši, nedovoljno senzibilizirane za govor europske političke korektnosti, nije rekao ništa netočno. Naime, policijska statistika kaže da pedesetak posto ukupnih kaznenih djela u Međimurskoj županiji počine Romi. A ministar je samo malo interpretirao statistiku, točno zaključivši da bi Međimurska županija bila naša najsigurnija županija da nema tih pedesetak posto kaznenih djela koje su počinili Romi. I još je dodao, ono što je (i) u Međimurju dobro poznato, da socijalnu pomoć koju dobivaju roditelji Romi često troše na alkohol, a djeca i dalje prose. Dakle, ni to nije netočno. Ali i jedno i drugo prema europskim je kriterijima – politički nekorektno.

Gospođa Neda ne mora biti politički korektna prema svojim sinovima, čestim stanarima hrvatskih zatvora. No, dužnosnike politička korektnost obvezuje i nad njom se u državama EU pomno bdije. Iako se ispod te politički korektne politure svašta radi.

Zbog interpretacije statistike maloljetničkoga kriminaliteta, slične Ostojićevoj, prije nekoliko je godina berlinski državni odvjetnik bio prisiljen dati ostavku. Jer je statistički točno zaključio da većina maloljetničkoga kriminaliteta u Berlinu otpada na imigrante (u čemu se prepoznala turska zajednica) i zauzeo se za to da i oni jednakom mjerom kao maloljetni Nijemci postanu stanari specijaliziranih ustanova. Pitanje ostavke ministra Ranka Ostojića nitko nije ni spomenuo, ali viđelo se da je i sâm iznenađen i začuđen odjecima svojih riječi. Bar onoliko koliko je prije nekoliko godina aktualni potpredsjednik Vlade Radimir Čačić bio iznenađen odjekom svoje izjave da pri uvozu radne snage treba voditi računa da pripada kršćanskomu civilizacijskom krugu.

Olakotna je okolnost za obojicu što pripadaju lijevom političkom spektru, kojem se politička nekorektnost lakše oprušta. Ali to ni njih, baš kao ni ostale hrvatske dužnosnike, ne oslobađa od obveze. Da bi se znalo europski govoriti, nije dovoljno znati engleski – valja učiti i politički korektan govor. Moji europski prevoditelji spornu bi ministrovu izjavu preveli otprilike ovako: ‘Od fondova EU zatražit ćemo dodatna sredstva za suportiranje integracije manjinskih zajednica, uključujući romsku. Jer upravo se na primjeru Međimurja pokazuje da sredstva koja smo uložili u mjere integracijske politike nisu bila dovoljna i da je stopa kriminaliteta romske manjinske zajednice viša od županijskog prosjeka. Poučeni neugodnim iskustvima Francuske i Italije i restriktivnim mjerama (ne spominjati da su ih povukli Sarkozy i Berlusconi, nap. a.) želimo s pomoću EU prevladati integracijske zapreke.’ Gospođa Neda, doduše, sklonija je radikalnim rješenjima za kakvim su u suzbijanju toga manjinskoga kriminaliteta posegnuli Berlusconi i Sarkozy. Ali gospođa Neda nije pod ‘monitoringom’. Mnogi kritičari misle drže da je europska politička korektnost licemjerje. Ali svi dužnosnici dužni su govoriti tim jezikom političke korektnosti. I to je Europa. Ili prevedeno: ‘Yes. Thank you very much!’