NOVA ASTRA Treba li Hrvatskoj tvrtka za organiziranje izvoza

Sredi li financije, Ingra bi mogla biti dobra izvozna potpora građevinskom sektoru. Upitno je mogu li se ostale djelatnosti staviti pod jedan kišobran. I, zašto onda HGK troši novac na svoju mrežu predstavništava, a Ministarstvo vanjskih poslova na gospodarske atašee?

Astra je osnovana 1952. kao specijalizirano poduzeće za reeksport, zastupanje inozemnih tvrtki, uspješniji izvoz i uvoz opreme, sirovina i repromaterijala namijenjenog izvoznim poduzećima. Cilj je bio iskoristiti ekonomske mogućnosti koje smo imali kao izvanblokovska zemlja u doba hladnog rata i međunarodne trgovine koja se vodila na temelju međudržavnih trgovinskih sporazuma s robnim listama i klinškim sustavom plaćanja. Astrina je mreža svojedobno obuhvaćala čak 28 inozemnih poslovnih jedinica u svjetskim gospodarskim centrima.

Tvrtka u državnom vlasništvu postoji i danas, razložena na desetak tvrtki kćeri, no središnja, Astra International, za vanjsku trgovinu, već nekoliko godina životari: svi su pokazatelji u minusu, pa je i temeljni kapital smanjen u nekoliko navrata. Njezin je alfa i omega sve do raspada bivše države bio Franjo Gregurić, prvi hrvatski premijer. Nije tajna da se u ekonomskim krugovima Astra smatra i obavještajnim oruđem, kao ni to da se izvozno-uvoznim poslovima sa zemljama Trećeg svijeta akumulirao i novac za tranziciju.

Najprije smo se obraćunavali s prošlošću, a sad iz nje izvlačimo naftalinske ideje jer boljih očito nemamo. Ušli smo u četvrto godinu krize, novu recesiju nećemo izbjeći, a sve što bi nas moglo izvući ‘potaracala’ je tranzicija. Uključujući izvoz. Upravo zato ideja o osnivanju nove krovne izvoznice tvrtke, po uzoru na nekadašnju Astru, koja bi trebala biti svojevrsan servis hrvatskim izvoznicima, već neko vrijeme pluta u ekonomskim krugovima. Riječ je o inozemnoj mreži predstavništava koja bi funkcionalirala kao posrednica u izvoznim poslovima olakšavajući pristup i razvijenim tržištima i onima Trećeg svijeta.

Budući da se mreža gradi dugo i mukotropno, ideja je da se iskoristi ono što već imamo, točnije ono što ima Ingra. Bez obzira na sadašnje financijske probleme (u koje je zapala upravo zato što se fokusirala na domaće tržište!) Ingra ima poslovne piske diljem svijeta i, ako sredi financije, mogla bi biti dobra potpora recesijom najpogodnijem građevinskom sektoru. U Ingri bi svesrdno prihvatili takvu ulogu. Kažu da nije logično osnovati novu izvoznicu tvrtku jer je 1955. Ingra upravo zbog toga utemeljena: da okuplja druge tvrtke, pronalazi i uguvara poslove, da bude vođa konzorcija tvrtki i koordinira ih.

Ingra ima iskustvo i odlične referencije u 30-ak zemalja s više od 800 projekata i u inozemstvu je i dalje poznat hrvatski brend. Ali novi poslovi ne dolaze sami od sebe, konkurencija je nemilosrdna. Bez obzira na to Ingra i dalje uguvara poslove u inozemstvu. Ako Hrvatska želi ostvariti predatni uspjeh na inozemnim tržištima, nužno je ojačati gospodarsku i javnu diplomaciju. One države koje više i uspješnije lobiraju za poslove, dobit će veći dio kolača – poručuju iz Ingre.

Konzultant koji je želio ostati anoniman slaže se da to nije loša ideja jer je upravo Ingra bila prva tvrtka koja je to radila u ona zlatna vremena, samo je pitanje je li takav koncept primjenjiv i danas. Vjerojatno se dio te filozofije može primijeniti, dakle Ingra bi mogla biti poluga građevinarima i montažerima raznih struka da svoje proizvode i usluge plaširaju na tržišta na kojima ona već radi, a to su uglavnom zemlje Trećeg svijeta. U vrijeme bivše države Ingra je bila krovna kompanija za inženjering koja je organizirala velike izvoznice poslove poput gradnje hidrocentrala.

Upitno je što je ostalo od tog znanja, kadrovske bi sigurno morala ojačati. Više nije u stanju izvoziti ni podupirati kompleksne poslove, ali mogla bi organizirati neke jednostavnije. U ideju da to bude više od toga, da pokriva cjelokupni izvoz kao što je nekad radila Astra, ne vjerujem, to bi bila neprirodna tvorevina – objašnjava naš konzultant. O toj su ideji Hrvatski izvoznici već razmišljali, kaže nam potpredsjednik te udruge Ante Babić. Ona bi imala smisla za mala i srednja poduzeća koja povremeno izvoze, no pita se čemu onda služi HGK sa svim svojim predstavništima.

Hrvatski izvoznici u nekoliko su se navrata bavili idejom osnivanja ‘trading’-kompanije, no problem je u tome što razne djelatnosti traže različit pristup. Izvoznici robe široke potrošnje ne bi imali koristi od takve tvrtke jer oni posao moraju izravno dogovarati s maloprodajnim lancima. Male i srednje tvrtke vjerojatno bi imale koristi od neke varijante posrednika, ali nema smisla osnovati još jednu instituciju uza silna veleposlanstva, HGK i gospodarsku diplomaciju – uvjerava Babić.

Čemu služe gospodarska diplomacija i HGK-ova predstavništva, pita se i ekonomist Guste Santini. Zato predlaže da, kad već postoje, naprave i nešto korisno, recimo da gospodarska diplomacija ispita tržište i izradi studiju o tome ima li smisla pokrenuti izvoznicu tvrtku. Funkciju posrednika u izvozu pak trebao bi imati HGK, koji već ima urede po svijetu, samo bi sadašnju nejasnu funkciju trebalo proširiti na posredovanje u izvozu.

U ovom trenutku nijedna tvrtka nije osposobljena za to, pa ni Ingra, koja je specijalizirana samo za građevinu. Nekadašnja Astra prodavala je finalnu komercijalnu robu, nije gradila po svijetu. Uostalom, kako to da nam treba jedinstvena trgovina, a istodobno nam ne treba jaka domaća komercijalna banka? Kako ćete prodati bilo što, primjerice brod, ako nemate komercijalnu pratnju? Kad je riječ o trgovini finalnom robom, možda bi bilo bolje iskoristiti Todorićevu razvijenu mrežu koja bi bolje obavljala uslugu prodaje od nove tvrtke – poručuje Santini.

Ekonomist Žarko Primorac odavno upozorava na to da smo bez izvoza mrtva zemlja, no nije siguran da bi takva parcijalna ideja riješila stvar: – Svaka je inicijativa dobra, ali izvoz je dugoročna strateška orijentacija, za to se mora godinama raditi – kaže Primorac, objašnjavajući to na konkretnom primjeru bivše države, točnije nekadašnjeg Jubmesa, Jugoslavenske banke za međunarodnu suradnju. Banka je ocjenjivala politički i komercijalni rizik izvoznog posla i ako je posao prošao oba testa, izvoznik se mogao koristiti kreditom za pripremu izvoza. Nakon obavljenog izvoza Jubmes je refinancirao cijeli kredit.

Na taj ‘zaokruženi’ način zasad nitko ne razmišlja, pogotovo ne vlast koja prodajom HPB-a kani samo popuniti proračun. Doduše, ministar financija Slavko Linić nema ništa protiv osnivanja izvoznice tvrtke, što više, kaže kako je dobro da netko poveže izvoznike, a Ingra ima iskustva u pronalaženju poslova na inozemnom tržištu: – Bolje je da tvrtke povezuje privatna inicijativa nego državna jer se tako izbjegavaju problemi s imenovanjem kadra – misli Linić.

Da bi ideja mogla pasti na plodno tlo, može se posredno iščitati i iz namjere Ministarstva vanjskih poslova da se ukinu gospodarski ataše, o čemu je Lider nedavno pisao. Zasad još nema ideje koji model primijeniti kad se oni ukinu: hoće li se bolje koristiti HGK ili će se sjetiti nečega trećeg, još je nepoznanica. U svakom slučaju, država bi se, misli naš anonimni konzultant, trebala angažirati u provedbi ideje osnivanja izvoznice kompanije: – Vlada može poduprijeti ideju i pomoći da se tvrtke iz sektora dogovore o zajedničkom izlasku na tržište, a mogla bi pomoći i u kapitalnom povezivanju.

Ingra ima financijsku polugu u Areni, to je dobra baza s kojom dugoročno može biti pod kontrolom. HBOR bi pak mogao pogurati i komercijalne banke da sudjeluju. U svakom slučaju, vrijedi pokušati – zaključuje.

Babić pak ističe primjer Irske koja je osnovala Enterprise Ireland, tvrtku koja povezuje sve dijelove izvoznog posla, od financiranja, inovacija, regionalnog razvoja do izvoza. U našem slučaju to bi značilo povezati Bicro, razne regionalne razvojne agencije, Zavod za zapošljavanje, HBOR… Ili možemo učiniti na primjeru Nordijske komore, koja zastupa interese Danske, Švedske, Norveške i Finske. Zašto se Hrvatska ne bi povezala s regionalnim zemljama, pita se Babić, a Primorac upozorava na to da su svi dosadašnji modeli državne pomoći, modeli A, B i C, pa i HNB-ovo oslobađenje još osam milijardi kuna, samo parcijalna rješenja.

Iako nova vlast izvozom baš nije punila ekonomski program, čini se da sluša o čemu ekonomisti zbere, možda zato nekadašnja Astra doista zaživi u novom ruhu. Pitanje je samo neće li – zbog globalnoga, potpuno drukčijeg funkcioniranja svjetske ekonomije, ali i potrošačkih navika – to biti (za)kasnijeli! pucanj u prazno.