Što žele Rusi?

Otkako je postala glavna poštupalica suvremenog računalstva, ‘tehnologija u oblaku’ izgovara se u istom dahu s ‘uštedom’. Fleksibilna je za posebne potrebe korisnika, koji mogu sami birati što im treba iz oblaka, koliko će to platiti, a mogu i brzo i jednostavno odustati od svega što im ne odgovara.

• Računalstvo u oblaku uvelike smanjuje potrebu za kupnjom hardvera. Hardver se upotrebljava isključivo za prikaz korisničkog sučelja, bez obzira na to je li riječ o aplikaciji u oblaku, pri čemu se prikazuje web-sučelje aplikacije, ili o virtualnom desktopu, pri čemu se prikazuje korisničko sučelje operacijskog sustava. S uslugom virtualnog desktopa produljuje se rok zamjene opreme. Uz virtualni desktop nove, zahtjevnije aplikacije ne troše resurse osobnih računala – kaže Zdenko Vrdoljak, Metronetov član Uprave za tehniku.

Ta tehnologija koristi i drugima, primjerice razvojnim inženjerima i novoosnovanim tvrtkama. Uporabom oblaka, poručuju iz Microsofta, uz smanjenje troškova svakodnevnog poslovanja i optimizaciju računalnih resursa u skladu sa stvarnim i trenutačnim potrebama, razvojni inženjeri mogu razvijati aplikacije u novom okružju, a partnerima tehnologija oblaka omogućuje dodatne prihode zbog razvoja novih usluga i aplikacija te novih načina distribucije proizvoda i usluga. Oblak podupire novoosnovane tvrtke jer im omogućuje da sva svoja sredstva usredotoče na nove proizvode i usluge, bez brinući se za hardversku i softversku infrastrukturu, a malim i srednjim tvrtkama uklanja zapreke koje bi možda mogla postaviti ulaganja u alate i tehnologije.

• Donedavno su korisnici u cijelosti upravljali IT sustavom, što je podrazumijevalo utrošak od 70 i više posto vremena na održavanje IT rješenja, a relativno se malo vremena i resursa moglo utrošiti za primjenu novih rješenja. U tom je slučaju i iskorištenost hardvera i infrastrukture često bila samo djelomična. Preseljenjem u oblak briga za sustav djelomično se ili u cijelosti prebacuje na pružatelja usluga, što omogućuje mnogo veću iskorištenost IT izvora – kažu iz Microsofta.

Međutim, iako računalstvo u oblaku zapravo smanjuje infrastrukturne potrebe klijenata, to ne znači da se hardver smije zaboraviti. Naime, veliki prelaze na privatne oblake i hibridna rješenja (kombinaciju javnog i privatnog oblaka uz vlastiti IT), što znači da samo nalaze nove i učinkovitije načine kombiniranja infrastrukture i njezine programske dogradnje.

Cijena nabave hardvera, kaže Marin Tadić, generalni direktor Oraclea Hrvatske, djelić je ukupnog troška IT poslovanja. Uštedu ponajprije treba tražiti u krajnjoj usluzi koju oblak nudi poslovanju, ukupnom trošku posjedovanja koji obuhvaća sve elemente IT-a, tehnologiju, aplikacije, održavanje i ljude.

Kad se govori o oblaku, većinom se podrazumijeva javno rješenje koje znači da korisnici povlače aplikacije s udaljenih poslužitelja, kao uslugu koju nude ponuditelji javnog oblaka kao što su Amazon, Google, telekom i dr. Ako su podaci i aplikacije u javnom oblaku, nisu potrebni skupi računalni sustavi. Tako sve postaje usluga pa o IT potrebama tvrtke može misliti netko drugi. U tom dijelu naglašen je potencijal oblaka da učini dostupnim poslovne aplikacije malim i srednjim tvrtkama koje si ih prije nisu mogli pružiti i koje nikad neće ulagati u velik i skup IT. Za velike tvrtke tu su i rješenja privatnog oblaka, ali i različiti hibridi.

Tvrtke prečesto zaboravljaju rizik od kašnjenja poslovanja ili manje kvalitete rješenja zbog nedovoljno novca za kupnju kad je riječ o standardnim rješenjima.

• Okružje oblaka traži više od standardnih rješenja koja često pokrivaju samo potrebe jednog proizvoda ili projekta. Hardver mora osigurati mjerljivu kvalitetu usluge da bi korisnici znali da dobivaju ono što su platili, zatim stalnu i jednostavnu nadgradnju, vrlo brzu primjenu i jednostavnu administraciju. Na kraju cijela kombinacija aplikacija, tehnologije i hardvera nudi zajamčene performanse i zadovoljstvo pružatelja usluge u oblaku i krajnjeg korisnika – objašnjava Tadić i ističe da manje tvrtke nisu opterećene investicijama u IT te da im je zato prelazak na rješenja u oblaku vrlo jednostavan.

Velike tvrtke pak primjenom privatnih ili hibridnih rješenja u oblaku mogu znatno reducirati svoje IT troškove, skratiti rokove provedbe projekata i izlaska proizvoda na tržište. Tako svoje IT stručnjake oslobađaju opetovanih jednostavnih zadataka na čije rješavanje troše mnogo vremena i sprečavaju ih da rade na poboljšavanju procesa i poslovanja te tako, inovativnošću, povećaju vrijednost za tvrtku.

• Privatne oblake rabe veće tvrtke koje su već korisnice tehnologije za poduzeća, samo je riječ o izboru najkvalitetnijih kombinacija proizvoda. Ako je tvrtka već konsolidirala IT, prelazak na privatni oblak sljedeći je korak koji ponajprije donosi promjene u načinu provedbe pojedinih procesa. Većina velikih i srednjih tvrtki u Hrvatskoj već je duboko u tom procesu – kaže Tadić.

Na hrvatskom tržištu već nekoliko telekomunikacijskih tvrtki nudi usluge javnog oblaka za poslovne korisnike. Velike tvrtke također sve češće primjenjuju rješenja privatnog oblaka u nekim dijelovima poslovanja.

Primjer ponude javnog oblaka jest rješenje Cloud računalo koje korisnicima nudi T-Hrvatski Telekom. Ono omogućuje uporabu virtualnih računala i nabavu, isporuku te održavanje popratnog hardvera. Mali i srednji poslovni korisnici uz Cloud računalo mogu rabiti aplikacijska rješenja u oblaku kao što su Cloud financije i računovodstvo. Usluzi korisnici pristupaju internetom, sa svoje infrastrukture: s računala, laptopa, tableta, mobitela ili Thin Clientom, dakle, s različitih uređaja, bilo kada i bilo gdje.

• Uz usluge u oblaku znatno se smanjuju troškovi interne infrastrukture i mnogo operativnih troškova poput održavanja ili administriranja, pa se korisnici mogu više posvetiti temeljnom poslovanju i stručnjacima prepustiti brigu za funkcioniranje informatike koju tvrtka treba – poručuju iz HT-a. Korisnici su HT-ovih usluga u oblaku, među ostalim, Gorenje, Grad Koprivnica, Hrvatski olimpijski odbor i drugi.

Privatnim oblakom, koji je pod internom kontrolom i postavlja se u skladu s tvrtkim sigurnosnim standardima, već se koriste najveće tvrtke u Hrvatskoj, posebice banke. Logično je da se zbog internih sigurnosnih pravila, kaže Zdenko Vrdoljak iz Metroneta, ne postavlja pitanje opravdanosti uporabe takva načina internog IT poslovanja. Međutim, u budućnosti se može očekivati da će se dio privatnog oblaka tvrtki preseliti i u podatkovne centre pružatelja servisa računalstva u oblaku, osobito u dijelu sustava za tzv. oporavak od kvara (engl. disaster recovery).

Dobar je primjer uporabe privatnog oblaka Ministarstvo kulture, koje je njegovom primjenom odgovorilo na izazov održavanja različite IT infrastrukture u 220 muzeja diljem Hrvatske. U Microsoftu objašnjavaju da se tako omogućio brz pristup i pretraživanje dokumenata, digitalizacija i pohrana rukopisa te drugih umjetničkih djela, dugoročno se uštedjela električna energija i 30 posto smanjili troškovi održavanja IT sustava.

Naravno, ne može se automatski toliko uštedjeti. Što je pravi put, javni oblak, privatni ili njihova kombinacija, važno je pitanje, zato će svaka pametna organizacija, bilo samostalno bilo uz pomoć vanjskih konzultanata, osmišljati strategiju koja najbolje odgovara njezinim potrebama, sigurnosnim standardima i dosadašnjem ulaganju u IT.

Većina ruskih potrošača još preferira jednostavna poluslatka vina, pogotovo crna, na koja otpada otprilike dvije trećine ukupne konzumacije tog pića.

Svoja vina plasiramo isključivo u kanal HoReCa, odnosno u najbolje moskovske restorane, gdje su im cijene od 70 do 100 dolara po boci.

Mnogi hrvatski vinari još ne znaju nastupiti na tom velikom tržištu da bi postigli konkretne rezultate.

Rusi su pragmatičan narod i ozbiljni biznismeni. Ako im ponudite dobar proizvod, nećete imati zapreke u njegovoj prodaji.

vino koje se na godinu proizvode u Istri centar Moskve popije u tjedan dana. Jedan od većih izvoznika u Rusiju jest Davor Zdjelarević, poznati vinar koji je ušao u suvlasništvo s ruskom obitelji Mežibovski i u Rusiju na godinu izvozi 10-ak posto proizvodnje, odnosno 30-ak tisuća boca graševine, chardonnaya, sauvignon, cuvee CMS-a te crnog i bijelog naguala. Svoja vina Zdjelarević plasira isključivo u najbolje moskovske restorane, gdje mu je cijena od 70 do 100 dolara po boci. Ipak, kaže da je zarada u Rusiji jednaka onoj na hrvatskom tržištu. Početkom lipnja Vinarica Zdjelarević počinje graditi novu vinariju s kapacitetom od 500 tisuća litara vina, u koju je uloženo 4,5 milijuna eura, zbog čega će se promijeniti i strategija izvoza. Zdjelarević sad izvozi 30 posto, a u idućih godinu do dvije taj bi postotak trebao narasti na 50 posto.

Rusija ima golem potencijal koji će još rasti, zato valja strpljivo i dugo ročno graditi položaj. Ako se izvoz smatra dugoročnim ulaganjem, sigurno će se isplatiti – misli Zdjelarević.

Iako je do sada surađivao s ruskim distributerima, Badel 1862 više nije na tom tržištu jer je u proteklih nekoliko godina velike napore ulagao u otvaranje izazovnog kineskog tržišta. Međutim, Badel 1862 nije odustao od nastupa na ruskom tržištu. U Agrokoru razmišljaju o izlasku na to tržište, ali za sada nemaju konkretne planove. U vlasništvo Commot vina iz Pazina, tvrtke koja ima 20-ak hektara vinograda, prije dvije godine ušla je ruska obitelj Trifonov iz Moskve koja se u Istru zaljubila obilazeći je turistički, odlučila kupiti vinograde i ozbiljno se baviti proizvodnjom iako joj je glavna djelatnost metaloprađivačka industrija. Danas 95 posto Commotove proizvodnje otpada na vino, proizvede se 60-ak tisuća litara vina na godinu, od kojih 14 tisuća odlazi u Moskvu.

Nadogradili smo podrum, povećali njegove kapacitete za stotinu posto i podigli kvalitetu vina na razinu dostojnu za izvoz na rusko i hrvatsko tržište – objašnjava Toni Batel, direktor Commota.

Ruska obitelj želi u idućih 10 godina viski brend i Istru učiniti prepoznatljivima i ima znance uvoznike i distributere koji bi joj to omogućili. I s ambalažom, prijevozom i carinom Batel očekuje 20 posto veću zaradu nego što bi zaradio u Hrvatskoj.

• Kad govorimo o vinom biznisu s Rusima, ne govorimo o velikim količinama, nego o vrhunskoj svjetskoj vinskoj klasi. Važno je da postanemo prepoznatljivi kao vinska zemlja. Rusi su pragmatičan narod i ozbiljni biznismeni. Ako im ponudite dobar proizvod, nećete imati zapreke u njegovoj prodaji. Carinski odnosi možda jesu problem u ovom trenutku, no s njim se suočavaju i druge zemlje – Čile, Brazil, Novi Zeland – zato to ne bi smjelo stajati na putu hrvatskim vinarima. A do izražaja se može doći dovođenjem ruskih ‘opinion maker’ u sve hrvatske vinske regije, pozivanjem ‘sommeliera’, novinara, nastaviti s predstavljanjem na sajmovima, prezentacijama u vinotekama i biti stalno prisutan dok se ne nađu kvalitetni partneri, smatra Rajko Ružička, pomoćnik direktora u HGK-ovu Sektoru poljoprivrede koji je vinare vodio na moskovski sajam.

Rusi do jučer nisu znali kako se vino pije, a danas su jedno od najperspektivnijih vinskih tržišta do kojeg se treba probiti kao i do svakoga – korak po korak. Rusi i Hrvati imaju povijest u turizmu, ali i sadašnjost. To će najbolje iskoristiti oni koji poznaju ruski mentalitet ili, jednostavno, poznaju Ruse.