MOLAK Plin se plaća 12 puta više nego što stoji

Sustavom isporuke plina ispod nabavne uvozne cijene za potrebe Petrokemije, koja izvozi više od 60 posto proizvodnje, subvencionira se inozemna proizvodnja, i to na teret potrošača plina u Hrvatskoj. Dok se sindikat poziva na sporazum s Vladom iz 1998. prema kojem je Petrokemija u Kutini tvrtka od posebnog državnog interesa te alarmira javnost protiv ideje Radimira Čačića o prodaji udjela Rusima, vjerojatno Gazpromu, fizičar i suosnivač Međunarodnog instituta za razvitak Hrvatske Branimir Molak smatra da je cijena prirodnog plina iz hrvatskih polja od 11 do 12 puta skuplja za potrošače od njegove proizvođačke cijene.

Da se s talijanskim ENI-jem ugovorila, čak i po cijenu dodatnog zaduživanja, financijska, a ne robna otplata trećinom plina iz jadranskog polja Ivana, tvrdi, sva bi domaća proizvodnja plina zadovoljila potrebe Hrvatske, ali uz uvjet da HEP racionalnije troši plin i da se revidira dosadašnji, gotovo socijalistički model državnog potpomaganja Petrokemije, smatra Molak.

Ina plinom otplaćuje talijanskom partneru njegov udio u zajedničkim ulaganjima koja s troškovima pogona i održavanja iznose 518 milijuna dolara, što podijeljeno s oko 11 milijardi kubičnih metara procijenjenih zaliha polja Ivana daje proizvođačku cijenu od 0,047 dolara za kubični metar plina. Talijanskoj strani tim je ugovorom za 251 milijun dolara ulaganja pripao udio od oko četiri milijarde kubičnih metara plina, što znači isporuku trećine plina ENI-ju za 0,063 dolara po kubičnome metru.

Istodobno, manjak plina potrebnog, među ostalim, i za potrebe HEP-a i Petrokemije te ostatka tržišta nabavljan je iz Rusije potkraj prošlog desetljeća za oko 0,45 USD/m³. Tako se Talijane isplaćuju bagatelnim plinom, koji se za zadovoljenje hrvatskog tržišta nadomještaju šest ili sedam puta skuplje plinom iz Rusije. Istekom ugovora s Gazpromom, dodaje Molak, ugovoren je uvoz 800-tinjak milijuna kubičnih metara plina iz Italije po nekoliko puta višoj cijeni od one kojom Ina otplaćuje ENI-jevo ulaganje, tvrdi Molak.

Petrokemiji se plin, dodaje Molak, isporučivao po tzv. ruskoj formuli. Tako se dosadašnjim sustavom isporuke plina ispod njegove nabavne uvozne cijene za potrebe Petrokemije, koja izvozi više od 60 posto proizvodnje, zapravo subvencionira inozemna poljoprivredna proizvodnja, i to na teret potrošača plina u Hrvatskoj, a što ne bi bilo potrebno da ne dajemo talijanskim partnerima naš plin u bescjenje, smatra Molak.

Veliki je potrošač plina i HEP koji je, kaže Molak, izgubio nekoliko milijardi kilovatsati na prijenosu i distribuciji struje u nekoliko godina, a tako potrošen plin i struju plaćaju kućanstva i gospodarstvo, višestruko napuštenim računima. Nije čudno stoga što je MOL inzistirao na izdavanju plinskog biznisa i na odvajanju uvozne gubitaka distribucije plina za hrvatsku stranu, a nametao zadržavanje isplativih proizvodnje za dio koji on nadzire putem Ine, kaže Molak.