U slavnom američkom Smithsonianu, najvećem muzejskom i istraživačkom centru na svijetu, uz pomoć 3D pisača otisnuli su nacrte svojih rijetkih i najosjetljivijih izložaka. Tako proizvedene replike izložili su u muzejima, a javnost se odmah oduševila nevjerojatnim višedimenzionalnim prizorima. Uz pomoć 3D printera i prema načelima takozvane aditivne proizvodnje, već su izrađeni rezervni dijelovi za strojeve koji još funkcioniraju premda više ne postoji nitko tko bi se sjećao gdje su nabavljeni, a kamoli imao nacrte prema kojima su napravljeni.
Nešto slično dogodilo se u novoj istraživačko-tehnološko-razvojnoj jezgri u Karlovcu gdje na Veleučilištu raspolažu tehnologijom rijetkom i u Europi, a dostupnom domaćim tvrtkama i inovatorima. Imaju, naravno, i 3D printer, alat kojeg se jedni boje, a drugi ga veličaju do neba, kako se to već događa svaki put kad se svijet upozna s nekim ‘revolucionarnim’ proizvodom.
U genima nam je vjerojatno upisano strahopoštovanje spram tehnoloških noviteta. Vjerojatno je tako bilo i kad su se proleteri primili čekića, ratari srpa, a posebno kad je izum parnog stroja naznačio početak prve industrijske revolucije. Početak druge industrijske revolucije, barem što se tiče simbolike vezane uz nju, prošao je mnogo sofisticiranije. Još uvijek se raspreda o tome kako je Thomas Alva Edison izumio električnu žarulju, a Nikola Tesla motor na izmjeničnu struju. Ljudi su, priča se, tada u strahu gledali u svjetla koje čudesno blješte u mraku.
Kako se onda danas ne bi bojali uređaja koji može proizvesti tkivo, kosti i zube koje bi kirurzi mogli upotrijebiti u operacijama bolesnika?! 3D printeri već sad omogućavaju i to. Zasad ipak nitko nije na sva zvona razglasio da je na tim suvremenim replikatorima proizveo hranu. Ni taj dan sigurno nije daleko.
