3D printeri Okidači nove proizvodnje

sjetitelja na mjesec i s više od četiri milijuna čitatelja na društvenim mrežama. On je jedan od najvažnijih izvora vijesti za digitalnu generaciju potrošača. Još važnije, Mashable je jedan od najprofitabilnijih blogova na svijetu i, kao što mnogi vjeruju, okreće milijunske iznose zahva- ljajući nišnoj orijentaciji koja se jako sviđa specifičnim oglašivačima. Detalje o financiranju bloga Cashmore ne želi otkriti, međutim, kaže da blog uspješno raste bez ikakvih privatnih investitora. Mashable zapošljava 15 blogera i 50 stalnih dopisnika koji održavaju stran- nicu na samom vrhu. To je trenutačno najveći neovisni medij koji pokriva tehnologiju i digitalnu kulturu. Kritičari kažu da blog ne pruža dovoljno kritičkih analiza, već u načelu više od njihova definicija ‘vijesti’ prilično mlaka. Međutim, vijesti s Mashablea prenose mediji poput ABC Newsa, CNN-a, USA Todaya i Yahooa! zbog čega je pravi broj čitatelja zapravo nemjerljiv. Veliku popularnost među drugim novinarima i medijima blog može zahvaliti, među ostalim, i kvalitetnoj optimizaciji alata za pretraživanje te velikom broju ‘How-to’ tema koje su objašnjavale kako rade društveni mediji. – Društvene mreže postaju internet, a društveni mediji postaju relevantni mediji – rekao je Cashmore. – To je jako zanimljivo područje posljednjih godina, a uz tu smo transformaciju paralelno mogli pratiti i s njom rasti. Većina interneta trenutačno ima ugrađen barem neki društveni element. Društveni aspekt je integriran s gotovo svakom internetskom stranicom koju korisnici posjećuju – objasnio je Cashmore britanskom Telegraphu.

Ja sam brend! Danas je Cashmore službeno web-konzultant, a više vremena provodi u zrakoplovu nego u krevetu, skupljujući nagradne milje na relaciji Aberdeen – New York gdje je danas smještena kompanija. Aktivan je i u životu i na internetu. Naime, Cashmore zna gdje se nalazi njegova publika. Tim koji radi za njega održava njegov Twitter račun koji 24 sata na dan prenosi najzanimljivije vijesti i analize za sve koji žele biti informirani o trendovima u tijeku. S obzirom na to da ga prate i drugi ljudi iz medija, Cashmore jednom rukom i s pola snage generira vijesti na internetskim stranicama i tiskovinama diljem svijeta, a prenose ga i dnevni listovi. Stoga nije čudno da se smatra jednim od najutjecajnijim ljudi na Twitteru. Kao što objašnjava, učinak Twittera osjeća se diljem blogosfere. – Twitter je promijenio mišljenje ljudi koji čitaju blogove. Prije se nisu uključivali sa svojim komentarima, nisu bili aktivni kao danas. Pasivno bi pročitali što žele i potom kliknuli link na sljedeću stranicu. Danas je taj odnos uzajaman. Zbog Twittera i Facebooka blogovi poput Mashablea se lakše prihvaćaju, aktiviraju i angažiraju korisnike – objasnio je Cashmore u intervjuu 2009. godine. Iako je očito riječ o Mashable Twitter računu, a ne o njegovu osobnome, na naslovnici i ikoni je njegova slika, njegovo ime i prezime. A njegova je faca bila nalijepljena posvuda i na starim verzijama Mashablea. Čovjek je napravio brend od sebe i od svog bloga. To inzistiranje na samopromociji donijelo mu je određenu omazu. Tako ga nazivaju ‘internetskim playboyem’, ili u nevinijoj verziji ‘najseksi geekom na planetu’. Iako se može činiti da Cashmore lagodno tulumari okolo čekajući da postane multimilijunaš, insajderske priče koje kolaju pružaju posve drugačiju sliku o neumornom poduzetniku koji čvrsto drži konce svog proizvoda i uvijek pronosi ozračje hitnosti i žurbe. Ne gubi vrijeme, ne gleda televiziju ni filmove.

Cashmore je ‘blogati’ počeo s 19 godina. Sada 26-godišnjak kaže da dugo nije spominjao godine. – Nisam svoje godine smatrao pozitivnim činiteljem. S obzirom na to da sam radio na drugom kontinentu, nisam nikome govorio o tome, a i trudio sam se izgledati starije – objašnjava Cashmore. Međutim, priznaje da je malo naivnosti u poslovnom svijetu prednost jer omogućuje da se s izazovima nosi na posve novi način. Kao pravi pripadnik generacije Y, Cashmore ne voli previše slušati starije i pokoravati se ustaljenim pravilima. Sâm priznaje da ne bi bio dobar zaposlenik jer želi stvari raditi na svoj način. Koliko je njegov poduzetnički način drugačiji? Iako ima tim od 50 ljudi koji rade za njega, neke ni danas nije upoznao; prvi put godina nije poznavao nikoga tko je radio za njega.

Ako nije na internetu, ne zanima me. Ne volim kad mi se mediji samo obraćaju, volim sudjelovati. Internet pruža to iskustvo, pa me frustrira i ne sviđa mi se ako ne mogu komunicirati s medijem – kaže Cashmore.

Za nekoga tko toliko ljubi sliku svoju i stavlja je posvuda iznenađujuće je samozatajan. Ima stalnu djevojku, bivšu kanadsku sportašicu i model Lisu Bettany koju je upoznao na konferenciji i u koju se (pričaju neki medijski izvori) zaljubio putem Facebooka. A ako mu je vjerovati roditelji mu nisu imali pojma o tome koliko je uspješan njegov internetski biznis dok ih jednoga dana nije dočekao novinar pred vratima tražeći njihova sina. Mashable je Cashmorevo internetsko dijete; on se prema njemu ponaša prilično zaštitnički te, kao što mu je znao savjetovati otac, ne preuzima prevelike rizike.

Samo prošle godine odbio je ponudu za akviziciju od strane AOL-a, tvrtke koja je iste godine kupila the Huffington Post i TechCrunch, dva ugledna (nekad) neovisna internetska medija. Šuška se da je CNN na stol stavio mnogo više novca ne bi li zadovoljio Cashmorea pa je prodaja sigurna. Međutim koliko god bila stvar u novcu, možda je jednako toliko i u dobrom osjećaju.

Naime TechCrunch se nakon prodaje AOL-u srozo, kompletno uredništvo i najveći talenti sa stranice su otišli i u posljednje vrijeme ne bilježi spektakularne rezultate. Iako to ne znači da bi ista sudbina zadesila Mashable, čini se da Cashmore zna učiti na tuđim pogreškama. Ako mu je stalo, a izgleda da jest, valja očekivati da će bolje posložiti uvjete. Na ruku mu idu ambicije CNN-a koji, otkad je počeo gubiti bitku na američkom tržištu sa suparničkim tv-postajama Fox Newsom i MSNBC-om, uporno pokušava naći način da se s pomoć modernih tehnologije probije prema gledateljima. Taj medij intenzivno koristi društvene mreže i kola boraciju s gledateljima te pomoć tehnološke granice raznoraznim novitetima. Mashable bi se sadržajno i strateški dobro uklopio, a s obzirom na to da je Cashmore gostujući komentator i bloger na CNN-u, sigurno dobro pozna i situaciju iznutra.

Cashmoreova je filozofija da bez strategije nema napretka, a čak i najbolje ideje osvajanja svijeta ništa ne vrijede ako ih ne prati strateško promišljanje svakog koraka. Stranica se ni dosad nije razvijala bez strategije. Tako je u 2009. Mashable kupio Blippr, servis za micro-kritike koji omogućuje korisnicima da dijele svoje mišljenje o igrama, filmovima, glazbi i web-aplikacijama. Jačanjut utjecaja Mashablea pomogle su i međunarodne web-nagrade koje nagrađuju najbolje od online-usluga i društvenih zajednica. Nagrade koje su 2010. preimenovane u Mashable nagrade tijekom godina su prepoznale kvalitetu internetskih fenomena poput Googlea, Twittera, Facebooka, Pandore i YouTubea. Poput većina ostalih medija, i Mashable ima svoju godišnju konferenciju, dostupnu jedino prema pozivu, koja okuplja predstavnike medijske industrije i tehnološke znalce kako bi raspravljali o pitanjima poput demokratizacije i upravljanja sadržajem, o razvoju društvenih medija i sličnome.

S novinarske strane Cashmore je odlučio doskočiti kritičarima koji smatraju da vijesti na Mashablea nisu dovoljno ‘ozbiljne’. Zaposlio je Lancea Ulanoffa, bivšeg urednika PCMag.com-a da nadgleda vijesti i privuče nove oglasića, proširio kategorije koje blog prati te dodao vijesti iz svijeta, Sjedinjenih Država i zabavu. Konce ne pušta ni u pogledu odnosa s oglasićima. Početkom godine raskinuo je ugovor s izdavačkom mrežom Federated Media pa sada Mashable sam vodi računa o prodaji vlastitoga oglasića prostora i surađuje s oglasićima kako bi s potrošačima dijelio informacije o proizvodima jednako kao i sadržaj.

Svim je aktivnostima isti cilj – zadržati okomiti uspon što dulje. Da bi se to ostvarilo stranica raste u obujmu, pa je nadasve važno zadržati kvalitetu. Za sve to treba ‘force’. Ako Cashmore želi unovčiti Mashable za što veći novac, sad je pravo vrijeme, prije nego što ustanovi kako izgleda usporavanje. Put s vrha vodi samo u jednom smjeru.

Postoji nekoliko osnovnih tehničkih 3D printanja. Najstarija je stereolitografija koja koristi lasere da preciznim navođenjem zgusne dijelove tekućeg polimera te tako omogućava brzu, ekonomičnu i jednostavnu realizaciju plastičnih dijelova, bez uporabe alata i strojeva za brizganje plastičnih masa. Jedna od čestih metoda je selektivno sintetiziranje laserom. Proces se sastoji od prešanja fine keramike u prahu u željeni oblik gotovog proizvoda i potom zagrijavanja. Zbog visoke topline, atomi keramike u prahu počinju se vezivati difuzijom – čime se i eliminira poroznost u keramičkim proizvodima, te tako znatno ojačava materijal. Fused deposition modelling (FDM) može se isprintati kao modeliranje nanošenja slojeva termoplastike u uvjetima kontrolirane temperature. Tehnika koja se zove multi-jet modeliranje odnosi se na precizno prosipanje praha na vezivni materijal. Neki MJM printeri mogu koristiti četiri osnovne boje za ovakvo 3D printanje, pa su rezultat prekrasni šareni predmeti rezolucije 600×450 dpi, onoliko veliki i komplicirani koliko ih dizajner zamislil. Granica nema.

Bez ikakvih ograničenja i bez velikih troškova, uz pomoć 3D printanja, svi predmeti mogu biti još bolje optimizirani za svaku namjenu, što je posebno zanimljivo za proizvođače namjenskih dijelova za strojeve, zrakoplove ili automobile. Osim što su savršeno prilagođeni, dijelovi su elegantnije izrađeni, bez nezgodnih kuteva i hrapave obrade. Sofisticirani printeri mogu još i više – mogu izmjenjivati unutarnju strukturu i materijale. S tim karakteristikama eksperimentiraju proizvođači medicinskih implantata, primjerice kostiju.

Printeri mogu izraditi umjetnu kost, primjerice, potkoljenice koja je gusta na svim pravim mjestima, a uz to ima i posebno obrađene krajeve koji omogućuju da lakše srasu s pravim kostima i ostalim tkivom. S tim eksperimentira tvrtka Within Technologies. Iako se ova tehnologija još uvijek ne koristi u svakodnevnoj medicini, ipak već ima široku upotrebu u edukaciji i testiranjima medicinske opreme. U stomatologiji, tvrtka EOS proizvodi krune za zube sa svim individualno i po mjerama svakog pacijenta, a tvrtka NovoGen radi na bioprintanju ljudskog tkiva. Njihov materijal su stanice, a ljepilo enzimi. Stanice se doslovno printaju jedna na druga, a zatim se tkivo stavlja u inkubaciju za vrijeme koje dolazi do vezivanja slojeva u čvrsto tkivo. Tvrtka je stvorila tkivo pluća, srca i krvnih žila. Korist od ovoga prije svega mogla bi biti u farmaceutskoj industriji gdje bi se na ovako proizvedenom tkivu lakše mogli testirati lijekovi. Znači li to da će se jednog dana moći printati pravi ljudski organi? Vjerojatno. A od tada je samo mali korak do šalice s kavom iz replikatora.

Širok raspon različitih 3D printera proizvode tvrtke kao što su 3D Systems, Stratasys, envisionTEC, Fortus i Dimension Printing, Solid scape i ZCorp. Tradicionalni proizvođači printera također ulaze u igru, pa kroz akvizicije i partnerstva s manjim tvrtkama koje eksperimentiraju i razvijaju 3D tehnologiju, šire svoj 2D portfolio (primjerice, HP Designjet 3D). Cijene za ovakve uređaje kreću se od stotinjak tisuća kuna na više. Međutim, ne treba svatko tko želi isprintati neki predmet investirati u skupi uređaj. Tvrtke poput Shapeways i 3D ProParts nude uslugu printanja po narudžbi preko interneta.