Najpopularniji i među muškarcima i među ženama, najviše zbog socijalne osjetljivosti i harmoničnih odnosa, 13,4% radilo bi u DM-u. Poželjan najviše zbog vodećeg položaja u sektoru telekomunikacija, 3,6% radilo bi u T-HT-u. Glavna je prednost najveće kompanije u Hrvatskoj mogućnost napredovanja, 3,4% radilo bi u Agrokoru. Svoju atraktivnost i četvrto mjesto na listi duguje prije svega kriteriju sigurnosti zaposlenja, 3,1% radilo bi u Ini.
13% posto radilo bi za domaćeg privatnika. Življenja, san mu je naći posao u struci koji bi ga veselio, ali je svjestan da manjak radnog iskustva znači dug put do takvog zaposlenja. Isto tako, materijalno ne igra presudnu ulogu, čovjek je minimalist, a to duguje odgoju. Informatičar i zaposlenik velike telekom-tvrtke Dominik nemirna je duša i kaže da nije previše razmišljao što će sa svojim 30-ima, no primjećuje da je ocjena postignutog stvar percepcije. Činjenica da je nadređen desecima ljudi nije mu dovoljna, premda kaže kako je za nekog drugog to vjerojatno puno. Motiv duhovnosti provlači se i u njegovu iskazu, ne zanima ga natječanje visokih primanja pod svaku cijenu, želi biti zadovoljan svojim radom, iako ga, smatra, u tome sprečava loše organizirana država u kojoj se pošten rad najmanje cijeni. Ipak, o odlasku ne razmišlja aktivno, međutim, opciju ne isključuje potpuno. Najveći strah nije mu ostati bez posla ili primanja, nego ostati sam, bez obitelji i prijatelja.
Tendenciju prema radu u struci, kao jedom od najpopularnijih i najvažnijih kriterija, potvrđuje slučaj Matije, inženjera drvne tehnologije, privremeno zaposlenog u javnom sektoru, daleko od struke. Unatoč želji za radom u struci, i njega zabrinjava budućnost u ovoj državi, pa ostavlja mogućnost rada u Sloveniji ako ne uspije naći posao u Hrvatskoj. Njihovu disciplinu i manjak humora preživakao bi u zamjenu za poštovanje prema radniku. Čuo je da navodno u Sloveniji postoje neka radnička prava, dodaje. Primanja u početku nisu toliko važna, a u kasnijim fazama prihod od oko deset tisuća kuna na mjesec smatrao bi dovoljnim za normalan život.
Nešto planiraniji pristup životu otkriva primjer Lee, 23-godišnje studentice računalstva. Već pri odabiru studija pazila je da se njezino zanimanje traži i time si u startu otvorila mogućnost boljeg kotiranja na tržištu rada, ne samo u Hrvatskoj nego i inozemstvu. Trenutačno zaposlena u banci i opterećena kreditom za obrazovanje, Lea smatra da je za življenje vlastitog sna, kakav god on bio, potrebno neprekidno biti u pokretu, obrazovati se, odricati se i prilagođavati, a velik broj Hrvata to je tek na deklarativnoj razini voljan učiniti.
