Neovisni burzovni analitičar Roman Rinkovec misli da je Institut IGH, kao i najveći dio građevinskog sektora u Hrvatskoj, u vrlo teškoj situaciji. Pretenciozne težnje otprije nekoliko godina morale su uzeti danak. One se najbolje ogledaju u namjerama da se sudjeluje u projektnom objektu za Olimpijske igre u Sočiju i autocesti u Ukrajini, preuzimanju projekta gradnje mreže autocesta u Crnoj Gori, koji se valjda nikad neće realizirati zbog previšne cijene, što je bilo sigurno od početka, zatim neslavljenom kupnji zemljišta propale Zagrebačke ili pak gradnji najskupljej i najneprofitabilnijeg mosta na svijetu poznatog kao Pelješki – kaže Rinkovec i dodaje da su umjesto megalomanskih projekata ostale samo mrvice.
Kao da objašnjenje direktora Jure Radića kako je svemu kriva globalna recesija jednostavno ne drži vodu: Balon zvan IGH prenapuhnuo se i pušnuo. Tvrdi da tvrtki istječe vrijeme za konsolidiranje poslovanja. Jasno je da se dokapitalizacija koja se predlaže mora provesti što žurnije i da nema vremena za nekakve manjinske dijoničare koji bi kupili nekoliko dionica. Popust koji se nudi u odnosu na trenutačnu cijenu očekivan je i prilično sam siguran da će u IGH odsad mnogo više nego donedavno bacati pogled na burzu moleći se da se cijena održi na sadašnjim razinama sljedeća dva-tri mjeseca kako bi prodali potrebnih 35 posto izdanja, odnosno prikupili bar 70-ak milijuna kuna potrebnih za preživljavanje.
Tvrtki danas svakako treba jača ili izmjenjena uprava te, prije ili poslije, podjela kompanije, ponajprije da bi se pružila prilika za opstanak konkurentnim dijelovima – tvrdi Rinkovec. IGH doista obiluje stručnim inženjerima kojima samo treba osigurati realne poslove. Uz to, u cijeloj je priči najveća vrijednost, zapravo, to što je kao konzultant angažiran Auctor, koji je sličan posao već obavio za Radiću ‘vrlo dragu’ Oppenheimovu Ingru.
Željeli bismo ojačati svoj položaj u regiji, a moguće su i neke akvizicije – rekao je Radić. Dodao je da će se dio sredstava iskoristiti za restrukturiranje zaduženosti te restrukturiranje nekih od 20-ak tvrtki kćeri koje je kriza pogodila. Analitičari se slažu s Radićem u dvije stvari, a to su da kompanija posjeduje iznimno kvalitetan kadar te da bi dio sredstava trebalo uložiti u restrukturiranje dugova. Također, jačanje kompanije povećanjem kapitala u njezinoj aktivnosti stavlja je u povoljan položaj jer će tako biti zdravija od ostalih konkurenata. Ipak, smatraju da poslovni rezultati nisu dobro. Naime, tvrtka je poslovni vrhunac ostvarila 2008., kada je zabilježila ukupan prihod od 793,3 milijuna kuna uz neto dobit od 72,3 milijuna kuna. Od tada poslovni rezultati bili su negativni.
Godinu dana poslije, prema podacima Poslovne Hrvatske, IGH ostvaruje prihod od 687,3 milijuna kuna te dobit od 20 milijuna kuna. U 2010. u odnosu na godinu prije prihod pada za 27,9 posto te kompanija ostvaruje dobit od gotovo 495,7 milijuna kuna uz dobit od 13 milijuna kuna. U odnosu na te podatke, poslovni rezultati iz 2011. prema nerevidiranom i nekonsolidiranom izvješću za 2011., objavljenom na Zagrebačkoj burzi, pokazuju da je IGH ostvario dobit od 1,6 milijuna kuna, što je 45 puta manje u odnosu na ‘zlatnu’ 2008. Unatoč tomu čelnik IGH kaže da su krizu jako osjetili, ali ne kao druge građevinske kompanije te da su za razliku od njih i u najtežoj, lanjskoj godini, poslovali s dobiti.
